Mjesec nam je najbliže nebesko tijelo, ali i dalje krije ključne nepoznanice. Znanstvenici već desetljećima pokušavaju objasniti zašto izgleda toliko nesimetrično: na bližoj strani, onoj koju stalno vidimo sa Zemlje, prevladavaju tamne vulkanske ravnice, dok je suprotna strana prekrivena starim kraterima, reljefno grublja i ima deblju koru. Nova analiza uzoraka prikupljenih na dalekoj strani, koje je na Zemlju donijela kineska misija Chang’e-6, upućuje na to da je tu razliku mogao pokrenuti jedan davni, iznimno snažan udar koji je promijenio unutrašnjost Mjeseca.
Uzorci su prikupljeni u bazenu South Pole-Aitken, golemom udarnom krateru koji prekriva gotovo jednu četvrtinu površine Mjeseca. Zbog njegove iznimne dubine, analiza je usmjerena na pitanje je li taj udar prodro do mjesečeva plašta i promijenio njegov kemijski sastav, što su željeli provjeriti znanstvenici iz Kineske akademije znanosti.
Znanstvenici su analizirali četiri sitna fragmenta bazalta, koristeći visokopreciznu masenu spektrometriju, te ih usporedili sa stijenama prikupljenima na bližoj strani tijekom misija Apollo i Chang’e-5.
Izotopi kalija kao trag drevnog udara
Analiza je pokazala da su izotopi kalija u uzorcima s daleke strane značajno “teži”, dok su izotopi željeza samo blago teži. Razlike u željezu mogu se objasniti vulkanskim procesima, no izotopi kalija ne ponašaju se na isti način, što upućuje na drugi izvor zagrijavanja.
Kalij je umjereno hlapljiv element i pri visokim temperaturama lako isparava. Tijekom isparavanja lakši izotopi češće prelaze u plinovitu fazu, dok u preostalom materijalu relativno raste udio težih izotopa. Taj izotopni potpis upućuje na ekstremno zagrijavanje povezano s udarom.
Prema tumačenju autora, udar je bio toliko vruć i dubok da nije ostao na površini. Procijenjena temperatura iznosila je oko 2.800 K, odnosno približno 2.527 °C, a toplina je bila dovoljna da rastali dio unutrašnjosti Mjeseca. U takvom procesu elementi koji doprinose stvaranju topline mogli su se koncentrirati prema bližoj strani, što bi pomoglo objasniti snažniji i rašireniji vulkanizam i nastanak tamnih vulkanskih ravnica koje ondje dominiraju.
Istodobno bi daleka strana ostala “siromašnija” dijelom sastojaka važnih za vulkansku aktivnost, a preostali kalij zadržao bi teži izotopni potpis. To je, prema autorima, mogući mehanizam koji objašnjava razlike koje danas vidimo između dviju hemisfera.
“Naši rezultati pružaju čvrste dokaze da je veliki udar znatno izmijenio mjesečev plašt te upućuju na to da su takvi događaji mogli imati ključnu ulogu u nastanku asimetrije Mjeseca”, pišu istraživači.
Ipak, zaključak se zasad temelji na svega četiri uzorka. Autori ističu da će trebati analizirati više materijala s daleke strane kako bi se pouzdanije provjerilo je li upravo taj drevni, masivni udar doista uzrok razlika zbog kojih dvije strane Mjeseca danas izgledaju i građene su toliko različito.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
