Ako tekuća voda danas postoji na Marsu, možda je preduboko ispod površine da bi se mogla otkriti tradicionalnim metodama koje se koriste na Zemlji. Međutim, slušanje potresa na Marsu – poznatih kao marsquakes – moglo bi ponuditi novi alat u potrazi, prema timu znanstvenika s Penn State sveučilišta.
Kada potresi prolaze kroz podzemne vodonosnike, stvaraju elektromagnetske signale. Istraživači su u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets izvijestili kako bi ti signali, ako se također proizvode na Marsu, mogli identificirati vodu duboko ispod površine. Studija bi mogla postaviti temelje za buduće analize podataka s Marsovih misija, prema Nolana Rotha, doktoranda na Odsjeku za geoznanosti na Penn State i glavnog autora.
“Znanstvena zajednica ima teorije da je Mars nekad imao oceane i da je tijekom svoje povijesti sva ta voda nestala,” rekao je Nolan. “Ali postoje dokazi da je dio vode zarobljen negdje u podzemlju. Još je nismo uspjeli pronaći. Ideja je, ako možemo pronaći ove elektromagnetske signale, tada ćemo pronaći vodu na Marsu.”
Ako znanstvenici žele pronaći podzemnu vodu na Zemlji, mogu koristiti alate poput georadara za mapiranje podzemlja. Ali ova tehnologija nije učinkovita na dubinama od nekoliko kilometara ispod površine, gdje bi mogla biti voda na Marsu, kažu znanstvenici.
Umjesto toga, istraživači preporučuju novu primjenu seizmoelektrične metode, novije tehnike razvijene za neinvazivnu karakterizaciju Zemljinog podzemlja. Kada seizmički valovi od potresa prolaze kroz podzemni vodonosnik, razlike u kretanju stijena i vode stvaraju elektromagnetska polja. Ti signali, koji se mogu detektirati senzorima na površini, mogu otkriti informacije o dubini, volumenu, lokaciji i kemijskom sastavu vodonosnika, prema istraživačima.
“Ako slušamo marsovske potrese koji prolaze kroz podzemlje, ako prolaze kroz vodu, stvorit će te divne, jedinstvene signale elektromagnetskih polja,” rekao je Roth. “Ti signali bi mogli dijagnosticirati prisutnost moderne vode na Marsu.”
Na Zemlji bogatoj vodom, korištenje ove metode za identifikaciju aktivnih vodonosnika je izazovno jer voda postoji u podzemlju čak i izvan vodonosnika, stvarajući druge električne signale dok seizmički valovi prolaze kroz tlo. Ovu pozadinsku buku treba odvojiti od signala vodonosnika za točnu identifikaciju i karakterizaciju, kažu znanstvenici.
Model Marsovog podzemlja
“Na Marsu, gdje je površina zasigurno isušena, takva separacija nije potrebna,” rekao je Tieyuan Zhu, izvanredni profesor geoznanosti na Penn State i Rothov savjetnik i suautor. “Za razliku od toga kako se seizmoelektrični signali često pojavljuju na Zemlji, Marsova površina prirodno uklanja buku i otkriva korisne podatke koji nam omogućuju karakterizaciju nekoliko svojstava vodonosnika.”
Istraživači su stvorili model Marsovog podzemlja i dodali vodonosnike kako bi simulirali kako bi seizmoelektrična metoda funkcionirala. Otkrili su da bi mogli uspješno koristiti tehniku za analizu detalja o vodonosnicima, uključujući njihovu debljinu i fizička i kemijska svojstva, poput saliniteta.
“Ako možemo razumjeti signale, možemo se vratiti i karakterizirati same vodonosnike,” rekao je Roth. “To bi nam dalo više ograničenja nego što smo ikada imali za razumijevanje vode na Marsu danas i kako se promijenila tijekom posljednje 4 milijarde godina. To bi bio veliki korak naprijed.”
Roth je rekao da će budući rad uključivati analizu podataka već prikupljenih na Marsu.
NASA-in InSight lander, lansiran 2018., dostavio je seizmometar na Mars koji sluša marsovske potrese i mapira podzemlje. Ali seizmometri imaju poteškoća u razlikovanju vode od plina ili manje gustih stijena.
Međutim, misija je također uključivala magnetometar kao dijagnostički alat za pomoć seizmometru. Kombiniranje podataka iz magnetometra i seizmometra moglo bi otkriti seizmoelektrične signale.
Slanje magnetometra namijenjenog provođenju znanstvenih eksperimenata na budućim NASA-inim misijama moglo bi potencijalno dati još bolje rezultate, kažu istraživači.
“Ovo ne bi trebalo biti ograničeno samo na Mars – tehnika ima potencijal, na primjer, za mjerenje debljine ledenih oceana na mjesecu Jupitera,” rekao je Zhu. “Poruka koju želimo prenijeti zajednici je da postoji ovo obećavajuće fizičko fenomeno – koje je u prošlosti dobilo manje pažnje – a koje može imati veliki potencijal za planetarnu geofiziku.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
