Zamislite Mars kao tropski raj, s obilnim kišama i rijekama koje su oblikovale njegovu površinu. Upravo takvu sliku o crvenom planetu donosi najnovije istraživanje, koje osporava raniju teoriju o hladnom i ledenom Marsu prije nekoliko milijardi godina. Ova spoznaja otvara vrata novim pitanjima o mogućem postojanju života na Marsu u dalekoj prošlosti.
Prije otprilike 4,1 do 3,7 milijardi godina, Mars je bio izložen snažnim udarima meteorita u fazi nazvanoj Kasno teško bombardiranje. Na površini planeta ostali su golemi tragovi tih udara, poput bazena Hellas i Argyre, koji su toliko veliki da bi mogli primiti svu vodu Sredozemnog mora i još ponešto. Ipak, unatoč tim katastrofama, upravo je to razdoblje najvjerojatnije bilo najpogodnije za život na Marsu. Suhi tokovi rijeka, ostaci jezera, drevne obale i delte rijeka svjedoče o prisutnosti vode u tekućem obliku.
No, znanstvenici se i dalje spore oko klimatskih uvjeta tog doba. Dvije su glavne teorije: jedna tvrdi da je Mars bio hladan i prekriven ledom, s povremenim topljenjem izazvanim udarima i vulkanskom aktivnošću, dok druga zagovara toplu i vlažnu klimu bez većih ledenih pokrivača. Problem je u tome što je Sunce tada bilo oko 30% slabije nego danas, pa je za održavanje toplog i vlažnog okoliša atmosfera Marsa morala biti znatno gušća i bogata stakleničkim plinovima poput ugljičnog dioksida.
Međutim, pri visokim tlakovima CO2 lako kondenzira u oblake koji smanjuju efekt staklenika, što čini hladnu i ledenu verziju Marsa uvjerljivijom. Upravo zato je misija roverom Perseverance, koji je sletio u krater Jezero poznat po nekadašnjem jezeru, ključna za razjašnjenje ove dileme.
Glina kao zapisnik drevnih kiša
Perseverance je u krateru Jezero pronašao zanimljive glinene okruglice bogate aluminijem, poznate kao kaolinit. Ove okruglice pokazale su znakove intenzivnog kemijskog propadanja pod utjecajem vode, ali ne one vruće, nastale topljenjem leda, već one pod utjecajem dugotrajnih i obilnih kiša. Znanstvenici su primijetili da su ove gline siromašne željezom i magnezijem, a bogate titanom i aluminijem, što ukazuje na umjerene temperature i stalnu vlažnost, slično onome što je Zemlja imala u toplijim i vlažnijim razdobljima svoje povijesti.
Zaključak istraživanja je da su uvjeti na Marsu u to vrijeme bili usporedivi s “prijašnjim stakleničkim klimama na Zemlji” te da su predstavljali “najvlažnije i najpogodnije periode u povijesti Marsa”. Štoviše, ti su uvjeti mogli trajati tisućama do milijunima godina, što je dovoljno dugo da bi se mogao razviti život.
Perseverance je nedavno izazvao veliku pažnju i zbog mogućih tragova života pronađenih u uzorcima iz Jezera, koji su pažljivo pohranjeni za buduću misiju povratka na Zemlju. Nažalost, ta misija je nedavno otkazana, pa će analiza ovih dragocjenih uzoraka u laboratorijima na Zemlji vjerojatno pričekati još godinama.
Ključno za potvrdu života jest tzv. “Knollov kriterij”, koji zahtijeva da tragovi života budu neobjašnjivi bez biološkog uzroka. Hoće li uzorci iz Marsa ikada zadovoljiti ovaj kriterij, ostaje nepoznanica dok ih ne budemo mogli detaljno proučiti.
Zamisliti Mars kao tropski svijet s mogućim živim ekosustavom, milijardama godina prije nego što su ljudi kročili Zemljom, otvara fascinantnu perspektivu o tome kako je nekada mogao izgledati naš susjed u svemiru. Ipak, pitanje života na Marsu i dalje ostaje jedna od najvećih znanstvenih misterija.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
