kozmos.hr
Svemir

Maglica ‘Mačje oko’ u nevjerojatnom 3D prikazu

Usporedna trodimenzionalnog modela maglice Mačje oko koju je stvorio Clairmont [lijevo] i maglice Mačje oko koju je fotografirao svemirski teleskop Hubble [desno] (©Ryan Clairmont (lijevo), NASA, ESA, HEIC, Hubble Heritage (desno)).
autor
objavljeno

Novi 3D prikaz nevjerojatne maglice ‘Mačje oko’ otkriva intrigante detalje te daje naslutiti da se u njenom središtu ‘skriva’ par binarnih zvijezda.

3D prikaz

Istraživači su stvorili prvi računalno generirani trodimenzionalni model maglice Mačje oko, otkrivajući par simetričnih prstenova koji okružuju vanjsku ljusku maglice. Simetrija prstenova sugerira da su nastali precesirajućim mlazom (eng. precessing jet), pružajući snažne dokaze da se u središtu maglice nalazi sustav binarnih zvijezda.

Planetarna maglica nastaje kada umiruća zvijezda solarne mase izbaci svoj vanjski sloj plina, stvarajući šarenu strukturu (nalik školjci) koja je karakteristična za te objekte. Maglica Mačje oko, poznata i kao NGC 6543, jedna je od najsloženijih poznatih planetarnih maglica. Od Zemlje je udaljen nešto više od 3000 svjetlosnih godina, a može se vidjeti u zviježđu Zmaja. Maglica Mačje oko također je snimljena svemirskim teleskopom Hubble u visokoj rezoluciji, otkrivajući zamršenu strukturu čvorova, sferičnih ljuski i filamenata nalik luku.


3D-printanje satelitskih antena u svemiru

Neobična struktura

Tajanstvena struktura maglice zbunila je astrofizičare jer se nije mogla objasniti prethodno prihvaćenim teorijama o nastanku planetarne maglice. Novija istraživanja pokazala su da su precesijski mlazovi potencijalni mehanizmi oblikovanja u složenim planetarnim maglicama poput NGC 6543, ali nedostajao je detaljan model.

Ryan Clairmont, zaljubljenik u astronomiju, odlučio je pokušati utvrditi detaljnu 3D strukturu Mačjeg oka kako bi saznao više o potencijalnom mehanizmu koji mu je dao zamršeni oblik. Kako bi to učinio, potražio je pomoć dr. Wolfganga Steffena s Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku i Nica Koninga sa Sveučilišta u Calgaryju, koji su razvili SHAPE, softver za 3D astrofizičko modeliranje posebno prikladan za planetarne maglice.

Usporedna trodimenzionalnog modela maglice Mačje oko koju je stvorio Clairmont [lijevo] i maglice Mačje oko koju je fotografirao svemirski teleskop Hubble [desno] (©Ryan Clairmont (lijevo), NASA, ESA, HEIC, Hubble Heritage (desno)).
Usporedna trodimenzionalnog modela maglice Mačje oko koju je stvorio Clairmont [lijevo] i maglice Mačje oko koju je fotografirao svemirski teleskop Hubble [desno] (©Ryan Clairmont (lijevo), NASA, ESA, HEIC, Hubble Heritage (desno)).

Nastanak prikaza

Kako bi rekonstruirali trodimenzionalnu strukturu maglice, istraživači su upotrijebili spektralne podatke iz Nacionalnog opservatorija San Pedro Martir u Meksiku koji pružaju detaljne informacije o unutarnjem kretanju materijala u maglici. Zajedno s ovim podatcima i slikama sa svemirskog teleskopa Hubble, Clairmont je konstruirao novi 3D model, utvrđujući da su prstenovi plina visoke gustoće omotani oko vanjske ljuske Mačjeg oka. Iznenađujuće, prstenovi su gotovo savršeno simetrični jedan prema drugome, što sugerira da ih je formirao mlaz — struja plina visoke gustoće izbačena u suprotnim smjerovima iz središnje zvijezde maglice.

Mlaz je pokazao precesiju (ili ‘njihanje’) sličnu lelujanju vretenca. Dok se mlaz njihao ocrtavao je krug, stvarajući prstenove oko Mačjeg oka. Međutim, podatci pokazuju da su prstenovi samo djelomični, što znači da mlaz nikada nije dovršio punu rotaciju od 360 stupnjeva, te da je pojava mlaznica bila samo kratkotrajna. Trajanje’ odljeva’ važan je podatak za teoriju planetarnih maglica. Budući da samo dvojne (ili binarne) zvijezde mogu pokrenuti precesirajući mlaz u planetarnoj maglici, otkrića tima su jak dokaz da sustav ove vrste postoji u središtu Mačjeg oka.

Kako su se kut i smjer mlaza mijenjali tijekom vremena, vjerojatno je formirao sve karakteristike koje se vide u Mačjem oku, uključujući mlazove i čvorove. Koristeći trodimenzionalni model, istraživači su mogli izračunati nagib i kut otvaranja mlaza koji nastaje na temelju orijentacije prstenova.

Marsovo tlo moglo bi se koristiti za 3D printanje


Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Ryan Clairmont et al., „Morphokinematic modelling of the point-symmetric Cat’s Eye, NGC 6543: Ring-like remnants of a precessing jet,“ Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 516/2 (2022).

Royal Astronomical Society (21. rujna 2022.), „Cat’s Eye Nebula seen in 3D,“ phys.org (pristup 21. rujna 2022).

 

 

Pratite Kozmos na Google Vijestima.