Novi znanstveni rad koji vodi Carey Lisse donosi snimke velikih razmjera plinskog oblaka oko međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS nakon prolaska perihela, temeljene na podacima koje je SPHEREx svemirski opservatorij prikupio prošlog mjeseca. Kako objašnjava profesor Avi Loeb, mjerenja upućuju na pojačan gubitak mase, i plina i prašine, u okolini 3I/ATLAS-a.
Što se vidi na snimkama nakon perihela
SPHEREx je 3I/ATLAS snimao u valnom području od 0,75 do 5,0 mikrometara između 8. i 15. prosinca 2025. Svaka pojedina slika obuhvaća oko 300.000 kilometara po stranici, što omogućuje uvid u strukturu oblaka daleko od same jezgre.
Na tim velikim udaljenostima SPHEREx je zabilježio asimetričan raspored prašine i ugljikovih spojeva, s jasnim izduženjem prema Suncu, takozvanim “antirepom”. Za razliku od toga, šest drugih plinskih oblaka oko objekta izgledalo je gotovo potpuno okruglo. U podacima su kao glavne komponente plina prepoznati cijanid (CN, 0,93 mikrometra), vodena para (H2O, 2,7–2,8 mikrometara), ugljikovodični spojevi s vezama C–H (3,2–3,6 mikrometara), ugljikov dioksid (CO2, 4,2–4,3 mikrometra) i ugljikov monoksid (CO, 4,7–4,8 mikrometara). Oblak CO2 pritom se i dalje proteže na nekoliko stotina tisuća kilometara. Spektar prašine autori opisuju kao kombinaciju Sunčeve svjetlosti koja se raspršuje na česticama i toplinskog zračenja koje zagrijana prašina emitira.
Posebno upada u oči ono što nije viđeno. Potpis sitnih, submikrometarskih čestica prašine, koje bi pojačale plavu boju kroz Rayleighovo raspršenje, u podacima izostaje. Takve bi čestice, zbog jakog tlaka Sunčeva zračenja, trebale stvarati “klasični” rep kometa koji se pruža od Sunca, no takav rep nije opažen, kako je Loeb argumentirao u radu objavljenom 25. prosinca 2026.
Usporedba s podacima prije perihela, koje je SPHEREx objavio u kolovozu 2025., pokazuje veliku promjenu u onome što se vidi u svjetlu 3I/ATLAS-a. Signal koji je ranije upućivao na prisutnost vodenog leda uglavnom je nestao. Umjesto toga, podaci sada pokazuju svjetlost koja se odbija od tamne prašine i toplinsko zračenje čestica koje su se zagrijale, pri čemu autori navode da je riječ o prašini koja sadrži silicij i ugljikove spojeve. Istodobno je emisija vodene pare dvadeset puta (20 puta) jača nego prije perihela. U novim podacima pojavljuju se i cijanid (CN) te izraženiji tragovi ugljikovih spojeva, što, prema autorima, sugerira da su te tvari povezane s materijalom koji se oslobađa zajedno s vodom.
Nova “anomalija”: koliko prašine zapravo mora biti?
Autori procjenjuju da 3I/ATLAS sada gubi oko 180 kilograma vode u sekundi. Slična je i stopa gubitka ugljikova dioksida (CO2), a i voda i CO2 iznose oko dvije trećine stope gubitka ugljikova monoksida (CO). Karte sjaja upućuju na to da cijanid (CN) i ugljični spojevi s vezama C–H potječu iz prašine, dok se vodena para (H2O), CO2 i CO oslobađaju iz približno simetričnog područja oko jezgre.
Karte sjaja pokazuju asimetričan oblak prašine, izdužen prema Suncu, takozvani antirep, što upućuje na to da prevladavaju veća zrnca prašine. U ranijim SPHEREx-ovim snimkama 3I/ATLAS-a prije perihela već je iznesena ideja da oslobađanje plina dominiraju ledeni fragmenti, kako se navodi u radu čiji su autori Avi Loeb i Eric Keto. Da bi u sebi sačuvali dublji, “neobrađeni” materijal, ti bi fragmenti morali biti dovoljno debeli, moguće i veći od 10 metara u promjeru. Loeb je prošlog mjeseca objavio i zaseban rad u kojem u tom okviru pokušava objasniti zašto se sjaj antirepa proteže tako daleko u smjeru Sunca.
Autori novog rada pritom upozoravaju da takvo tumačenje otvara novu anomaliju. Ako su za opaženo ponašanje doista zaslužni veliki fragmenti, tada ukupna masa prašine mora biti vrlo velika. Ti fragmenti morali bi imati toliko veliku ukupnu površinu da cijeli plinski oblak, u Sunčevoj svjetlosti koju raspršuje, ispadne oko stotinu puta sjajniji od same jezgre. Istodobno podaci upućuju na to da su čestice veće od milimetra, jer se ne vidi klasični rep fine prašine kojim bi dominirao tlak Sunčeva zračenja.
Promijenio se i način na koji halo oko 3I/ATLAS-a raspršuje Sunčevu svjetlost. Oko perihela, spektralni odraz koji je ranije bio u skladu s ledom zamijenio je odraz tamne, slabije reflektivne prašine, uz raspršenje koje autori opisuju kao plavičasto.
SPHEREx-ovi podaci upućuju na stvarnu promjenu u sastavu i ponašanju materijala oko 3I/ATLAS-a nakon perihela, ali i na novo otvoreno pitanje o količini i prirodi prašine. Za razrješenje te anomalije bit će potrebno više opažanja. Autori pritom napominju da ne bi trebalo čuditi ako se objekti koji stižu iz međuzvjezdanog prostora u unutarnji Sunčev sustav ponašaju drukčije od poznatih ledenih tijela koja se inače promatraju u našem sustavu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
