Cijeli svemir možda ima unutarnji um—ili je cijela ideja svijesti možda prevara. Evo zašto se znanstvenici još uvijek ne slažu.
Kako biste reagirali na pomisao da stolica na kojoj sjedite sadrži čestice koje posjeduju osnovno iskustvo? Ili da cvijet pored vas, kao i vaš mozak, imaju unutarnji um? Što ako svijet oko vas nije samo pozornica na kojoj vi, vlasnik duše, igrate glavnu ulogu, već je potpuno budan—baš poput vas? Ovo je suština panpsihizma, teorije da sve ima um ili umu slične osobine.
Povijest panpsihizma
Prema Popular Mechanics-u, koncept panpsihizma postoji stotinama godina. Talijanski filozof Francesco Patrizi skovao je pojam krajem 16. stoljeća, kombinirajući grčke riječi “pan” (sve) i “psyche” (um ili duša) kako bi opisao duševnost prisutnu u svakom stvorenju. Još u antičkoj Grčkoj, filozof Thales je tvrdio da je “sve puno bogova”, dok je Platon vjerovao da je svijet živo biće obdareno dušom i inteligencijom.
U 19. stoljeću, panpsihizam je ponovno postao popularan na Zapadu zahvaljujući filozofima poput Arthura Schopenhauera i Williama Jamesa. Međutim, 1920-ih godina, logički pozitivizam—filozofski pokret koji je smatrao da je znanstveno, empirijski dokazano znanje jedino prihvatljivo znanje—gotovo je uništio panpsihizam.
Nedavno, nemogućnost empirijskih znanosti da objasne kako materija proizvodi svijest ponovno je probudila interes za panpsihizam. Razvoj u neuroznanosti, psihologiji i kvantnoj fizici također je dao novi život ovoj staroj teoriji.
Teorije svijesti: Tononi i Koch
Godine 2004., talijanski neuroznanstvenik i psihijatar Giulio Tononi predložio je teoriju integrirane informacije o svijesti. Prema ovoj teoriji, svijest je raširena i može se naći čak i u jednostavnim sustavima. Deset godina kasnije, američki neuroznanstvenik Christof Koch kritizirao je materijalizam u članku za Scientific American. Koch je tvrdio da elementarne čestice ili imaju naboj, ili ga nemaju; slično tome, gdje god postoje organizirane nakupine materije, slijedi svijest. “Svijest ne postoji, i samo mislimo da postoji jer smo pod iluzijom o našim vlastitim umovima,” rekao je Koch.
S ovim se ne slažu svi. Keith Frankish, profesor filozofije na Sveučilištu Sheffield, vjeruje da je današnji panpsihizam u “metafizičkom limbu” zbog “depsihologizacije svijesti.” To znači da pokušavamo shvatiti svijest kroz ono što naše osjetilo percipira, odbijajući priznati je kao psihološku funkciju. “Ako moja svijest nema utjecaja na to kako reagiram, zašto bi meni ili bilo kome drugome bilo stalo do nje?” pita se Frankish.
Nasuprot tome, poznati biolog Rupert Sheldrake tvrdi da ne samo da ljudi imaju svijest, već i cijela galaksija ima svijest. Sheldrake je najpoznatiji po hipotezi o morfičkoj rezonanciji, procesu kroz koji slični organizmi dijele telepatske veze i kolektivna sjećanja. “Svijest ne mora biti ograničena na mozgove,” kaže Sheldrake. “Veza između umova i fizičkih sustava čini se da je kroz ritmička elektromagnetska polja, koja su prisutna u našim mozgovima i oko sunca.”
Pitanje svijesti i dalje ostaje najveća zagonetka ljudskog ponašanja. Je li sve oko nas svjesno? Ako je tako, gdje završava moja svijest i počinje vaša? Hoćemo li ikada znati? Ako se slažete s panpsihističkim pogledom, moglo bi vas iznenaditi da sunce donosi odluke. “Sunce može odlučiti u kojem smjeru poslati solarne baklje ili koronalno izbacivanje mase, koje mogu imati ogroman utjecaj na život na Zemlji,” kaže Sheldrake.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
