Zamišljanje da smo kao ljudska vrsta jedinstveni može biti laskavo. Ako nema nikoga poput nas, osjećamo se posebnima. Ova ideja jača naš ego, što nam omogućuje da izbjegnemo suočavanje s drugačijim mišljenjima, tvrdeći da su za njih potrebni izvanredni dokazi.
Slobodna volja često se smatra dokazom naše posebnosti. Ako imamo slobodnu volju, ne možemo biti replicirani. Međutim, sve ukazuje na to da je ljudski mozak samo mreža od 86 milijardi neurona s oko 7 tisuća sinapsi po neuronu. Mozak vinske mušice, s 3 tisuće neurona, potpuno je mapiran i može se simulirati na računalu.
Kako objašnjava profesor Avi Loeb, ako umjetna inteligencija (UI) dosegne broj neuronskih veza u ljudskom mozgu u sljedećem desetljeću ili dva, njezine misli mogle bi biti jednako složene i nepredvidljive kao ljudske. Kombinacija kaosa, kvantne nesigurnosti i reakcije na nepredvidivo okruženje može objasniti nepredvidljivost koju povezujemo sa slobodnom voljom.
Naša pozicija u svemiru
Osim na individualnoj razini, postoji i uvjerenje o središnjem položaju čovječanstva u svemiru. Od geocentričnog modela do ideje o rijetkosti naše inteligencije, ljudi su skloni vjerovati da smo posebni. Glavna struja astronomije fokusira se na potragu za mikrobiološkim životom, dok potraga za inteligentnim životom na egzoplanetima nije prioritet.
Novo otkriće proizvodnje kisika na dubokom morskom dnu, gdje nema fotosinteze, ima značajne posljedice za astrobiologiju. Visoki električni potencijali na dnu prekrivenom polimetalnim nodulama u Tihom oceanu mogu omogućiti prirodnu elektrolizu vode, proizvodeći kisik i vodik bez života.
The Habitable World Observatory, koji je Nacionalna akademija znanosti SAD-a označila kao prioritet u izvješću Astro2020 s procijenjenim troškom od 11 milijardi dolara za potragu za kisikom ili metanom u atmosferama egzoplaneta, možda neće pružiti nedvosmislene dokaze o izvanzemaljskom životu ako se elektroliza može prirodno dogoditi.
Nasuprot tome, ako HERCULES, robot opremljen kamerom, uspije pronaći tehnološki artefakt izvanzemaljskog porijekla tijekom ekspedicije Galileo Projekta na mjesto interstelarnog meteora IM1, to bi nedvojbeno dokazalo postojanje izvanzemaljske inteligencije. Ova ekspedicija košta manje od 0,06% proračuna za Habitable World Observatory, ali ima male šanse za financiranje od strane državnih agencija.
Kako piše Loeb, najekstremnija verzija argumenta rijetkosti tvrdi da su mnogi specifični uvjeti na Zemlji apsolutno nužni za razvoj inteligentnog života. Očito je da, ako sastavimo dovoljno veliki popis posebnih zahtjeva na temelju jednog primjera, možemo zaključiti da je mala vjerojatnost njihovog ponavljanja negdje drugdje, pri čemu zanemarujemo mogućnost da inteligentni život može biti mnogo raznolikiji nego što pretpostavljamo.
Rijetka Zemlja i Fermi-jev paradoks
Hipoteza o rijetkoj Zemlji sugerira da je za razvoj inteligentnog života potrebno ispunjenje niza specifičnih uvjeta. Ova teorija podrazumijeva postojanje zvijezde slične Suncu, odgovarajuće udaljenosti od zvijezde, planeta nalik Zemlji, odgovarajućeg geokemijskog sastava, prisutnost velikog Mjeseca i pozicije unutar galaksije koja izbjegava ekstremne pojave poput čestih eksplozija zvijezda ili bljeskova crnih rupa.
Elon Musk dijeli sličan stav, tvrdeći da bi čovječanstvo trebalo postati multi-planetarna vrsta kako bi se izbjeglo izumiranje uslijed jedne katastrofe na Zemlji.
Loeb smatra da prije nego što uložimo 11 milijardi dolara u The Habitable World Observatory ili mnogo više novca u transport ljudi na Mars, trebamo uložiti desetke milijuna dolara u potragu za tehnološkim objektima izvan Sunčevog sustava, zadatak koji je postao izvediv tek u posljednjem desetljeću. Trenutno naši najbolji teleskopi mogu otkriti samo sunčevu svjetlost reflektiranu od objekata većih od Muskove letjelice Starship unutar razmaka između Zemlje i Sunca. Mogli bismo propustiti mnoge interstelarne CubeSate. Ako su većina njih nefunkcionalni, oni se mogu otkriti samo kroz vatrenu kuglu koju generiraju kao meteori kada se sudare sa Zemljom.
Tijekom posljednjeg desetljeća, američka vlada koristila je mrežu satelita koja rutinski bilježi vatrene kugle u katalogu CNEOS, omogućujući identifikaciju interstelarnih meteora poput IM1. Moramo provjeriti može li među svim interstelarnim kamenjem biti i smeće od drugih civilizacija.
Iako se ovo može činiti kontroverznim, razumijem ovu kognitivnu disonancu kao odraz samocentrične naracije da smo jedinstveni i posebni. To također može biti znak naše naivnosti i nezrelosti zbog neznanja. Kako objašnjava Loeb, “kada su dvije kćeri bile dojenčad, mislile su da se svijet vrti oko njih.” Poruka iz svemira je drugačija: nismo jedinstveni ni posebni. Sada znamo da se uvjeti u sustavu Zemlja-Sunce mogu ponoviti u milijardama drugih primjera unutar naše galaksije Mliječni put, nešto što Ward i Brownlee nisu znali kad su tvrdili da je Zemlja izuzetno rijetka.
Ako tražimo samo identične replike s istim karakteristikama koje vidimo u ogledalu, nikada ih nećemo pronaći. Umjesto da unaprijed postavljamo odgovor, trebamo uložiti vrijeme i novac u traženje odgovora bez predrasuda. Kada tražimo međuzvijezdane posjetitelje, ne bismo trebali pretpostavljati da su zainteresirani za nas. Njihova putovanja mogla su započeti prije milijardi godina, puno prije nego što su ljudi postojali na Zemlji.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
