Kroz povijest, velike su civilizacije dosezale zavidne visine, samo da bi se urušile pod teretom izazova kojima se nisu uspjele prilagoditi. Od moćnih kraljevstava brončanog doba do snažnih astečkih i majanskih carstava, ta društva ostavila su nam upozorenja—upozorenja koja, čini se, ponovno ignoriramo dok se suočavamo s eskalirajućom klimatskom krizom.
Danas su ulozi globalni. Čitave nacije riskiraju, dok rastuće temperature, ekstremni vremenski uvjeti i politička inertnost prijete samim temeljima modernog života. Povijest nam jasno govori o posljedicama nečinjenja, no pitanje ostaje: hoćemo li djelovati na vrijeme?
Lekcije iz prošlih civilizacija
Kako objašnjava Jay Silverstein, viši predavač na Odsjeku za kemiju i forenziku na Sveučilištu Nottingham Trent, kralj Amurapi iz Ugarita, tijekom kasnog brončanog doba, uputio je očajnički apel hetitskom caru Suppiluliumi II, upozoravajući na neprijatelje koji su uništavali njegove gradove. Nedugo zatim, oba su kraljevstva nestala, ostavivši iza sebe samo ruševine.
Stoljećima kasnije, majanski grad Copán u današnjem Hondurasu, nekadašnje središte umjetnosti i vlasti, raspao se u samo nekoliko godina. Do 10. stoljeća grad je bio napušten, a priroda je preuzela njegove palače i hramove.
Godine 1521., Cuauhtemōc, posljednji astečki car, pokušao je sklopiti savez s Taraskanskim carstvom kako bi odbio španjolske osvajače. Unatoč očajničkim naporima, oba su carstva pala pod pritiskom Hernána Cortésa, a njihovi su vladari doživjeli brutalne sudbine.
Ove su civilizacije cvjetale sve dok to više nisu mogle. Vojska, političke pogreške i okolišne promjene uništile su ih zbog nesposobnosti da se na vrijeme prilagode. Danas su paralelne situacije očite, no kriza s kojom se suočavamo globalna je, s posljedicama daleko ozbiljnijim od bilo koje pojedinačne prijetnje.
Suvremena klimatska kriza
“Klimatske promjene jedan su od najrazornijih problema s kojima se čovječanstvo ikada suočilo—a vrijeme ističe,” upozorava Unija zabrinutih znanstvenika. Njihova poruka odjekuje u izvještaju Svjetske meteorološke organizacije iz rujna 2024., koji je predstavio sumornu stvarnost: emisije stakleničkih plinova rastu, temperature ruše rekorde, a ekstremni vremenski uvjeti uzrokuju razaranja diljem svijeta. “Odluke koje donosimo danas definirat će budućnost—ili kao katastrofalni kolaps ili kao održivi napredak,” stoji u izvještaju.
Kriza nosi visoku cijenu. Prema modelu Svjetskog ekonomskog foruma, nastavak globalne neaktivnosti mogao bi do 2050. uzrokovati 14,5 milijuna smrti i gubitke veće od 12,5 bilijuna američkih dolara. Unatoč desetljećima upozorenja, politički odgovor i dalje je alarmantno neadekvatan.
Silverstein se prisjeća kako je čovječanstvo zanemarilo desetljeća znanstvenih upozorenja. “Već 1970-ih, istraživači poput Jia-Yina Wanga razvijali su alate za praćenje promjena u okolišu. Ipak, politička volja za djelovanjem izostala je,” ističe Silverstein. Do 1990-ih, uzorci leda s Grenlanda i Antarktike pružili su jasne dokaze o ubrzanim klimatskim promjenama, dok su revolucionarne studije poput Dvomiljunskog vremenskog stroja Richarda Alleyja upozoravale na ozbiljne posljedice.
Hoćemo li izbjeći istu sudbinu?
Propast civilizacija poput Maja i Asteka ukazuje na ključnu istinu: društva koja se ne prilagode egzistencijalnim prijetnjama na kraju propadaju. Klimatska kriza predstavlja sličan izazov, ali njezini su razmjeri bez presedana. Rast razine mora, masovna raseljavanja i izumiranja više nisu daleke mogućnosti—oni su neposredna stvarnost.
“Arheologija nas podsjeća da izumiranje nije samo hipotetski ishod,” naglašava Silverstein. “Ali također pokazuje da smo sposobni za nevjerojatnu otpornost i inovativnost.” Znanost nam je dala alate za borbu protiv klimatskih promjena, no naši sustavi upravljanja i ekonomije često podrivaju ovu sposobnost.
Posljedice nečinjenja su strašne, no još uvijek postoji nada. Politike temeljene na znanosti, zajedno s transformativnim vodstvom, mogu ublažiti najgore ishode i zaštititi planet za buduće generacije. Kako piše Silverstein, za one koji žive u demokratskim državama, moć leži u izboru lidera koji daju prednost održivosti pred kratkoročnim dobicima.
Poruka je jasna: moramo djelovati odlučno. Ruševine Ugarita, Copána i Tenochtitlana podsjećaju nas da ni najmoćnija društva nisu imuna na kolaps. Za razliku od onih koji su bili prije nas, posjedujemo znanje i alate za donošenje drugačijeg izbora. Pitanje je hoćemo li to učiniti.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
