Neki binarni sustavi – gdje jedna zvijezda “hrani” drugu – možda nisu prirodni, već rezultat napredne tehnologije.
Nova znanstvena studija donosi radikalan pristup u potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom. Umjesto da tražimo radijske signale ili tragove infracrvenog zračenja koje bi ukazivalo na Dysonove sfere, trebali bismo razmotriti još neobičniju mogućnost: civilizacije koje “konzumiraju” zvijezde za energiju.
Kako Kardaševa skala ograničava našu maštu
Dosadašnja potraga za inteligentnim životom oslanjala se na obrasce poznate ljudima – poput radijskih valova ili megastruktura dizajniranih za prikupljanje energije zvijezda. Dysonove sfere, teoretski objekti koji okružuju zvijezde radi iskorištavanja njihove energije, smatraju se simbolom civilizacija tipa II na Kardaševoj skali. Ova skala dijeli civilizacije prema njihovoj sposobnosti iskorištavanja energije: tip I koristi energiju planeta, tip II zvijezda, a tip III čitave galaksije.
Međutim, nova studija, trenutno pod recenzijom za časopis Acta Astronautica, uvodi pojam stelivora – tehnoloških sustava ili entiteta koji izravno crpe energiju iz mase zvijezda. Ovaj koncept prelazi granice našeg trenutnog razumijevanja i otvara nove metode traženja inteligentnog života.
Što su stelivori i kako funkcioniraju?
Iako Dysonovi sustavi teoretski mogu osigurati ogromne količine energije, istraživači smatraju da bi civilizacije s ekstremnim energetskim potrebama mogle koristiti radikalnije metode. Stelivori bi mogli “konzumirati” zvijezde, izvlačeći njihovu masu za energiju, a možda bi čak mogli putovati između zvijezda radi kontinuiranog napajanja.
Neki binarni sustavi – gdje jedna zvijezda “hrani” drugu – možda nisu prirodni, već rezultat napredne tehnologije.
“Određeni stelivori mogli bi se kretati prema obližnjim zvijezdama kako bi nastavili ‘hranjenje’,” navodi se u studiji. Ovo bi moglo izgledati poput binarnih sustava koji izbacuju materijal, stvarajući potisak za međuplanetarna putovanja.
Kako prepoznati tragove stelivora?
Ako stelivori postoje, njihovi bi tragovi mogli nadilaziti prirodne granice luminoznosti, odnosno maksimalni izlaz energije prirodnih sustava. Znanstvenici predlažu nekoliko načina za otkrivanje ovih entiteta:
- Analiza sustava koji izbacuju materijal: Ispitivanje objekata u kojima je izbacivanje materijala kontrolirano ili umjetno regulirano, što bi moglo ukazivati na tehnološki dizajn.
- Praćenje ciljane putanje: Promatranje sustava koji se kreću prema obližnjim zvijezdama na način koji djeluje namjerno i planirano, a ne kao rezultat prirodnih gravitacijskih sila.
- Neobična dinamika akrecije: Analiziranje načina na koji sustavi prikupljaju materijal, pri čemu neprirodni obrasci mogu ukazivati na umjetnu manipulaciju.
- Primjena bioloških zakona skaliranja: Korištenje zakona metabolizma kako bi se utvrdilo pokazuju li ovi sustavi obrasce karakteristične za žive organizme ili tehnološke sustave nalik životu.
Što ovo znači za budućnost potrage za izvanzemaljcima?
Stelivori potiču potpuno novu razinu razmišljanja u potrazi za inteligentnim životom. Umjesto da se fokusiramo na signale poznate čovječanstvu, možemo proširiti mogućnosti otkrivanja tehnoloških fenomena koji prelaze naše dosadašnje pretpostavke.
Ova ideja također izaziva pitanje: hoće li i čovječanstvo jednog dana koristiti slične metode za zadovoljenje svojih energetskih potreba? Dok napredujemo prema civilizaciji tipa I, mogli bismo se suočiti s mogućnošću korištenja vlastite zvijezde na radikalno drugačiji način.
Iako se koncept stelivora može činiti kao znanstvena fantastika, temelji se na zakonima fizike i pruža fascinantan uvid u to kako bi napredne civilizacije mogle oblikovati svemir.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
