Koliko mjeseca ima u Sunčevom sustavu?

Sunčev sustav ima mnogo više mjeseca nego što možemo vidjeti na nebu. No, koliko ih zapravo poznajemo? I koliko ih još čeka da budu otkriveni?

---

Ako pogledate vedru noć, najsjajniji i najveći objekt na nebu vjerojatno će biti mjesec. Osim ako nemate pristojan teleskop, to je jedini prirodni satelit koji možete vidjeti golim okom. Kao rezultat toga, većina ljudi ima iskrivljenu percepciju o tome što je mjesec i koliko su uobičajeni ovi prirodni sateliti.

Kako prenosi Live Science, u stvarnosti, postoje stotine, ako ne i tisuće prirodnih satelita u našem kozmičkom susjedstvu, koji se kreću od nepravilnih svemirskih stijena veličine grada do masivnih zaobljenih tijela koja su potencijalno dovoljno velika da se smatraju planetima.

Koliko mjeseca u Sunčevom sustavu smo pronašli?

Odgovor, kako se ispostavlja, ovisi o vašoj definiciji mjeseca.

Prema NASA-i, Međunarodna astronomska unija (engl. International Astromoical Union – IAU) službeno priznaje 288 planetarnih mjeseca koji orbitiraju osam planeta Sunčevog sustava. No, tu su i dodatna 473 “satelita malih tijela” — mjeseci asteroida i patuljastih planeta — navedena od strane NASA-ine Jet Propulsion Laboratory. Ako računamo oba tipa, kako bi većina astronoma učinila, to dovodi ukupan broj prirodnih satelita Sunčevog sustava na 761 (od lipnja 2024).

No, ovo je vjerojatno samo “vrh sante leda”, rekao je Edward Ashton, astronom iz Instituta za astronomiju i astrofiziku Academia Sinica na Tajvanu, za Live Science putem e-maila. Astronomi su otkrili desetke novih planetarnih mjeseca i satelita malih tijela samo u posljednjih nekoliko godina, a tehnološki napredak vjerojatno će ubrzati stopu kojom ih mogu uočiti u narednim godinama, dodao je.

Što je mjesec?

“Najjednostavnija definicija [mjeseca] bila bi objekt koji se nalazi u orbiti oko većeg, nestelarnog objekta,” rekao je Ashton za Live Science. “No, to nije sasvim potpuni odgovor.”

Primjerice, trenutno postoji tisuće ljudskih satelita u orbiti oko Zemlje koji zadovoljavaju gore navedenu definiciju, ali se ne smatraju mjesecima jer nisu prirodni. Ove svemirske letjelice također imaju ograničen životni vijek prije nego što se vrate na Zemlju i izgore u našoj atmosferi. Neki prirodni sateliti, poput kvazi-mjeseca i mini-mjeseca, također su privremeni i ne orbitiraju istinski oko planeta.

Kriteriji za mjesece

Također postoji pitanje veličine, rekao je Brett Gladman, astronom sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi, za Live Science putem e-maila. Na primjer, čestice prstena — sitni fragmenti stijene koji čine prstenove planeta poput Saturna i Urana — pojedinačno orbitiraju oko svog matičnog planeta, ali se ne smatraju mjesecima, rekao je Gladman.

Objekti manji od nekoliko stotina stopa, često nazivani “prstenastim mjesecima” ili “mjesečićima”, također imaju “nejasne definicije” i ne smatraju se pravim mjesecima, dodao je Gladman.

Čak i među priznatim mjesecima postoje točke prijepora. Na primjer, planetarni mjeseci mogu se podijeliti u dvije skupine: redoviti mjeseci, koji su obično veći i imaju male, kružne orbite blizu ekvatora svog matičnog planeta; i nepravilni mjeseci, koji mogu biti mnogo manji i imati veće, eliptične orbite oko svojih matičnih planeta, rekao je Ashton.

Među redovitim mjesecima, oko 20 se također smatra glavnim mjesecima — što znači da su dovoljno veliki da imaju zaobljeni oblik uzrokovan svojom gravitacijom, prema The Planetary Society.

Planetarni mjeseci

Počevši od najbližih Suncu, naši najbliži susjedi, Merkur i Venera, nemaju pravih mjeseca zbog njihove blizine golemom plinovitom kuglom, koja bi davno otkinula sve potencijalne mjesece s planeta. Venera ima jedan poznati kvazi-mjesec, Zoozve, ali se to ne računa jer zapravo orbitira oko Sunca, a ne Venere.

Sljedeći je Zemlja. Naš matični planet ima samo jedan glavni Mjesec. Međutim, također ima najmanje sedam kvazi-mjeseca i povremeno dobiva dodatne mini-mjesece na oko godinu dana. Ove lunarne varalice također se ne računaju. No, neki znanstvenici misle da bismo mogli koristiti ove svemirske stijene kao privremene baze kako bismo postali međuzvjezdana vrsta.

Sljedeći je Mars, koji ima dva prava mjeseca: Fobos i Deimos. Oba su široka samo nekoliko kilometara i orbitiraju vrlo blizu Crvenog planeta. Fobos polako pada prema Marsu i predviđa se da će se jednog dana srušiti na površinu planeta — ako ga prvo ne rastrgne.

Divovski planeti i njihovi mjeseci

Kada prijeđemo na divovske planete, stvari postaju zanimljivije. Prvi plinski div, Jupiter, ima nevjerojatnih 95 mjeseca, uključujući četiri glavna mjeseca — Kalisto, Europa, Io i Ganimed, najveći mjesec u Sunčevom sustavu. No, Saturn ima još više: najmanje 146 Saturnovih mjeseca, uključujući šest glavnih mjeseca, kao što su Titan, Mimas i Enceladus (Encelad).

Ledeni divovi Uran i Neptun imaju 28 odnosno 16 mjeseca, te sedam glavnih mjeseca među njima. No, ti su se brojevi značajno promijenili u posljednjih nekoliko godina. Od početka 2023., astronomi, uključujući Ashtona i Gladmana, otkrili su najmanje 62 nova nepravilna mjeseca oko Saturna i 12 novih Jupiterovih mjeseca, kao i par Neptunovih mjeseca i jedan mjesec oko Urana. Napredak u tehnologiji može objasniti nagli porast otkrića mjeseca. Jači teleskopi mogu uočiti manje mjesece — posebno nepravilne mjesece — koji su obilni oko divovskih planeta, rekao je Ashton.

Kao rezultat toga, broj mjeseca vjerojatno će i dalje naglo rasti u narednim godinama. Na primjer, Ashton je otkrio nekoliko dodatnih planetarnih mjeseca, ali još uvijek čeka daljnja promatranja kako bi potvrdio njihovo postojanje prije nego ih prijavi IAU-u. Broj planetarnih mjeseca također može rasti ako pronađemo više planeta u Sunčevom sustavu. Jedan takav svijet je neuhvatljivi Planet Devet — hipotetski divovski planet koji bi mogao vrebati u dalekim predjelima Sunčevog sustava. Ako ovaj planet postoji, istraživači su već pretpostavili da bi mogao biti okružen s nekoliko mjeseca. Istraživači su također nagađali da bi dodatni udaljeni svjetovi zarobljeni iz međuzvjezdanog prostora gravitacijskom silom Sunca, poznati kao odmetnički planeti, također mogli imati mjeseca.

Sateliti malih tijela

NASA-in broj od 473 satelita malih tijela još je nesigurniji od broja planetarnih mjeseca jer stalno otkrivamo više asteroida. Neki asteroidi također mogu imati više satelita koji se teško razlikuju jedan od drugog, rekao je Ashton. IAU također procjenjuje da bi moglo biti “više od 100” dodatnih patuljastih planeta koji čekaju da budu pronađeni u vanjskom Sunčevom sustavu, od kojih svi mogu imati mjeseca.

“Baš kao i sateliti divovskih planeta, još uvijek trebamo otkriti veliku većinu njih,” rekao je Ashton. Ukupno će vjerojatno biti “oko isto toliko satelita malih tijela koliko i planetarnih mjeseca,” dodao je.

Međutim, drugi astronomi, poput Gladmana, manje su sigurni koliko bi satelita malih tijela moglo biti. “Toliko velik dio ‘roditeljske’ populacije [matičnih objekata] još uvijek nije poznat da je teško odgovoriti na ovo pitanje,” rekao je.

Koliko bi moglo biti ukupno mjeseca?

Postoji više od 700 poznatih prirodnih satelita u Sunčevom sustavu. Međutim, kako smo vidjeli, ovaj broj će vjerojatno značajno rasti u budućnosti. Prošle studije su pokazale da bi moglo biti stotine, ako ne i tisuće, malih planetarnih mjeseca koji bi mogli biti otkriveni moćnijim teleskopima, rekao je Gladman. I kao što smo već vidjeli, postoji velika nesigurnost o tome koliko je satelita malih tijela zapravo vani. No, ta nesigurnost ne sprječava istraživače da se upuste u nagađanja.

“Mislim da vjerojatno postoji oko 10.000 mjeseca u Sunčevom sustavu,” rekao je Ashton. Ali nema načina da se zna koliko dugo bi nam moglo trebati da ih sve pronađemo.