Astrobiolozi upozoravaju: izvanzemaljski život mogao bi proći neopaženo

Potraga za izvanzemaljskim životom možda ima ozbiljan problem koji se rijetko stavlja u prvi plan. Astrobiolozi upozoravaju da buduće misije ne smiju razmišljati samo o lažnim alarmima, nego i o mogućnosti da život postoji, a da ga instrumenti jednostavno ne prepoznaju.

Strah od pogrešnog otkrića zasjenio je drugi problem

U astrobiologiji se mnogo govori o opasnosti od lažno pozitivnih rezultata. To su signali koji izgledaju kao trag života, ali se kasnije pokaže da imaju neživo, kemijsko ili geološko objašnjenje. Takav scenarij lako privlači pozornost jer može dovesti do senzacionalnih, ali pogrešnih tvrdnji.

No skupina istraživača u časopisu Nature Astronomy upozorava na tiši problem: lažno negativne rezultate. U tom slučaju život doista postoji, ili je nekada postojao, ali ga misija ne otkrije.

To nije sitna tehnička pogreška. Ako se takav propust dogodi, znanstvenici bi mogli zaključiti da je neki planet, mjesec ili područje nezanimljivo za daljnja istraživanja, iako problem nije u mjestu, nego u načinu na koji ga promatramo.

“Trenutačno ulažemo mnogo novca u misije koje bi možda trebalo drukčije osmisliti”, upozoravaju istraživači.

Život može biti prisutan, a ipak nevidljiv instrumentima

Profesorica Inge Loes ten Kate sa Sveučilišta u Utrechtu i Sveučilišta u Amsterdamu, glavna autorica rada, smatra da se rizik promašenog otkrića još ne shvaća dovoljno ozbiljno.

Tragovi života mogu nestati, biti slabo očuvani ili se pojaviti u obliku koji današnji instrumenti ne traže. Mogu biti skriveni u stijeni, kemijski prikriveni u atmosferi ili toliko drukčiji od zemaljskih primjera da ih znanstvenici ne bi odmah povezali s biologijom.

Jednostavan primjer dobro pokazuje problem. Ako se život nalazi ispod kamena, a misija promatra samo njegovu površinu, rezultat će biti negativan. No takav nalaz ne znači da ondje nema života. Znači samo da ga nismo tražili na pravom mjestu.

Zbog toga autori traže jasniju strategiju za buduće misije. Laboratorijski pokusi, računalni modeli i terenska istraživanja na Zemlji trebali bi zajedno pokazati gdje su slabe točke naših metoda. Pitanje više ne bi smjelo biti samo što možemo izmjeriti, nego što bismo mogli propustiti.

Mars pokazuje koliko je granica nesigurna

U radu se spominju minerali bogati željezom pronađeni na Marsu. Oni pokazuju drukčiji oblik oksidacije od minerala u okolini. Na Zemlji bi takvo odstupanje moglo imati vezu s prisutnošću života.

To ne znači da su ti marsovski minerali biološki trag. Ten Kate jasno naglašava da taj primjer ne dokazuje lažno negativan rezultat. Problem je u tome što još ne znamo što se ondje točno dogodilo.

Ako se takvi nalazi ne istraže dovoljno temeljito, mogu završiti kao propušteni signal. Znanstvenici najprije moraju bolje razumjeti geokemiju Marsa, reakcije koje ondje mogu nastati bez života i razliku između procesa koji izgledaju slično, ali imaju potpuno drukčito podrijetlo.

Takvi slučajevi pokazuju koliko je opasno oslanjati se samo na poznate obrasce sa Zemlje. Život izvan Zemlje možda neće ostaviti tragove koji se uredno uklapaju u naše postojeće kategorije.

Pogrešan zaključak može otvoriti put uništavanju onoga što tražimo

Autori upozoravaju da problem ne završava na znanstvenoj procjeni. Ako se neko područje proglasi nezanimljivim samo zato što ga današnji instrumenti nisu prepoznali kao obećavajuće, buduće misije mogle bi ga zaobići. Još veći rizik nastaje ako se na temelju takvih zaključaka dopusti iskorištavanje sirovina na drugim svjetovima.

Tada bi tragovi nepoznatog života, ili okoliši u kojima bi takav život mogao postojati, mogli biti trajno oštećeni prije nego što ih znanost uopće uspije istražiti.

Zato istraživači traže opreznije planiranje misija i mnogo pažljiviji izbor mjesta slijetanja. Prije slanja rovera, sonde ili buduće ljudske ekspedicije treba što preciznije razumjeti uvjete na terenu: može li ondje život uopće opstati, gdje bi se mogao skrivati i kakav bi trag mogao ostaviti.

Potraga za izvanzemaljskim životom često se svodi na pitanje hoćemo li pronaći pravi signal. Ovaj rad otvara neugodnije pitanje: što ako signal nije predalek, preslab ni nepostojeći, nego ga tražimo na način koji ga ne može prepoznati?

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.