Znanstvenici su pokušali modelirati koliko dugo bi mogla opstati tehnološka civilizacija poput naše i pod kojim uvjetima dolazi do kolapsa ili oporavka. Nova studija, temeljena na računalnim simulacijama, pokazuje da ishod ne ovisi samo o vanjskim prijetnjama, nego ponajviše o unutarnjoj strukturi društva, upravljanju resursima i sposobnosti oporavka nakon kriza.
Na čelu istraživanja je Celia Blanco iz Centra za astrobiologiju u Španjolskoj i Instituta za znanost Blue Marble u Sjedinjenim Američkim Državama. Autori pitanje dugovječnosti civilizacija povezuju i s jednom od najpoznatijih zagonetki suvremene znanosti, Fermijevim paradoksom.
U pozadini studije nalazi se pitanje koje astrobiologija već desetljećima ne uspijeva razriješiti: ako je svemir star i golem, gdje su svi drugi?
Autori podsjećaju na takozvani Fermijev paradoks, odnosno kontradikciju između vjerojatnosti postojanja naprednih civilizacija i potpunog izostanka njihovih tragova. Iz toga proizlazi i ideja “Velikog filtra”, hipoteze prema kojoj postoji barem jedna kritična prepreka koja rijetko dopušta prijelaz od jednostavnog života do tehnološki razvijenih civilizacija.
Ova studija ne pokušava identificirati taj filtar, nego promatra nešto drugo: kako se civilizacije ponašaju nakon što već postanu tehnološke i što ih vodi prema kolapsu ili stabilnosti.
Deset mogućih budućnosti
Istraživači su modelirali tehnološku civilizaciju nalik onoj na Zemlji kroz deset različitih scenarija budućnosti. Za svaki od njih proveli su 200 zasebnih simulacija koje su obuhvatile razdoblje od 1.000 godina.
U model su uključili i vanjske prijetnje, poput udara asteroida, i unutarnje čimbenike, među kojima su iscrpljivanje resursa i način upravljanja društvom. Upravo je odnos između tih elemenata odlučivao o tome hoće li civilizacija opstati, doživjeti kolaps ili tijekom vremena prolaziti kroz više ciklusa oporavka.
Jedan od ključnih pojmova u analizi bio je takozvani “duty cycle”, odnosno udio ukupnog vremena tijekom kojeg civilizacija ostaje tehnološki aktivna. U simulacijama se ta vrijednost kretala od 0,38 do 1,00. Vrijednost 1,00 označava scenarij bez kolapsa, dok niže vrijednosti upućuju na prekide u civilizacijskom razvoju i razdoblja obnove.
Rezultati su pokazali vrlo širok raspon mogućih ishoda. Neke civilizacije ostaju stabilne kroz cijelo promatrano razdoblje, neke se urušavaju vrlo brzo, a neke prolaze kroz ponovljene cikluse kolapsa i oporavka unutar istog tisućljeća.
Kemijski tragovi tehnoloških društava
Jedan od zanimljivijih dijelova rada odnosi se na pitanje kako bi se takve civilizacije mogle uočiti izvan Sunčeva sustava.
Autori su analizirali moguće tehnopotpise, odnosno kemijske tragove koje bi tehnološki razvijena industrijska društva mogla ostaviti u atmosferama svojih planeta. Posebnu pozornost usmjerili su na dušikov dioksid i nekoliko industrijskih spojeva, uključujući CFC-11, CFC-12 i tetrafluorometan.
Simulacije pokazuju da različiti razvojni putovi civilizacija ostavljaju i različite atmosferske tragove. U nekim scenarijima ti spojevi ostaju prisutni dulje vrijeme, dok u drugima nestaju zbog kolapsa ili promjena u tehnološkom razvoju.
Iako su modeli uključivali više varijabli, dvije su se pokazale posebno važnima: brzina iscrpljivanja resursa i sposobnost oporavka nakon kolapsa.
Autori ističu da upravo ta dva čimbenika imaju najveći utjecaj na dugoročnu sudbinu civilizacije. U pojedinim scenarijima pokazalo se da je smanjenje potrošnje resursa barem jednako važno kao i ublažavanje rizika od globalnih katastrofa.
Iz toga proizlazi i glavni zaključak rada: dugoročna stabilnost civilizacije ne ovisi ponajprije o sreći ni o pukom izbjegavanju pojedinačnih katastrofa, nego o unutarnjoj organizaciji sustava, brzini trošenja resursa i sposobnosti oporavka nakon sloma.
Modeli pritom upućuju na dva bitno različita razvojna smjera. U prvome civilizacije ostaju trajno ranjive i stalno blizu točke kolapsa. U drugome postupno razvijaju društvene i tehnološke mehanizme koji ih s vremenom čine otpornijima na velike vanjske udare.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
