Sunce sadrži čak 99,86 posto ukupne mase Sunčeva sustava. Svi planeti, njihovi prirodni sateliti, asteroidi i kometi zajedno čine tek ostatak koji je, u usporedbi s našom zvijezdom, gotovo zanemariv.
Kada se pogleda raspodjela mase izvan Sunca, većina ponovno otpada na jedno tijelo. Jupiter nosi oko 70 posto sve mase koja ne pripada Suncu, odnosno nešto manje od 0,10 posto ukupne mase sustava.
Preostali plinoviti divovi, Saturn, Uran i Neptun, zajedno čine oko 0,038 posto ukupne mase. Zemlja sudjeluje s približno 0,0003 posto, dok Venera, Mars i Merkur zajedno dosežu masu usporedivu sa Zemljinom.
Sve ostalo, uključujući milijune asteroida i velik broj kometa, ulazi u račun tek kada se raspodjela izrazi s još nekoliko decimalnih mjesta. Ni buduća otkrića u vanjskim dijelovima sustava, poput objekata u Oortovu oblaku ili mogućeg “planeta devet“, ne bi bitno promijenila taj omjer.
Zašto nas prikazi Sunčeva sustava navode na krivi zaključak
Unatoč tome, mnogi zamišljaju Sunčev sustav kao uravnoteženiju cjelinu. Razlog leži u načinu na koji se on prikazuje.
Gotovo nijedna ilustracija ne može istodobno vjerno prikazati veličine i udaljenosti. Ako bi razmjeri bili točni, planeti bi na slici postali gotovo nevidljivi. Ako se povećaju kako bi bili prepoznatljivi, razmaci između njih više ne odgovaraju stvarnosti.
Zato se Sunce u ilustracijama često prikazuje tek nekoliko puta većim od Jupitera i desetak puta većim od Zemlje. U stvarnosti je odnos mnogo izraženiji: Sunčev polumjer oko je deset puta veći od Jupiterova i približno 110 puta veći od Zemljina.
Kada slika ne može pokazati stvarnu razliku
Dodatni problem je način na koji promatramo veličinu. Fotografije i ilustracije prenose dvodimenzionalnu sliku, dok su stvarni objekti trodimenzionalni.
Površina raste s kvadratom polumjera, ali volumen, a time i masa, raste s njegovom trećom potencijom. To znači da tijelo s deset puta većim polumjerom može imati oko tisuću puta veću masu, iako na slici ne ostavlja takav dojam.
Zbog toga Sunce u vizualnim prikazima izgleda veliko, ali ne i dominantno u mjeri u kojoj to doista jest.
Zanimljiv detalj dodatno pridonosi pogrešnom dojmu. Jupiter je toliko masivan da sustav Sunce–Jupiter ne kruži oko središta Sunca, nego oko zajedničkog središta mase koje se nalazi tik izvan Sunčeve površine.
To ponekad ostavlja dojam da je Jupiter masom bliži Suncu nego što zapravo jest. U stvarnosti, Sunce je oko 1050 puta masivnije. Položaj zajedničkog središta ne ovisi samo o masi, nego i o udaljenosti između tijela.
Sličan odnos postoji i u mnogim drugim planetarnim sustavima. Iako postoje iznimke, zvijezda u pravilu nosi gotovo svu masu sustava, dok planeti ostaju tek mali, ali dinamički važan dodatak.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
