Otkriće tragova vode na površini Mjeseca koje je prikupila kineska lunarna misija još je jedan u nizu dokaza o prisutnosti vode na našem svemirskom suputniku.
Novi dokazi lunarne vode
Kineska lunarna misija Chang’e 5 koja je sletjela na površinu Mjeseca kako bi prikupila uzorke našeg satelitskog svemirskog suputnika. U okviru misije radi se i analiza uzoraka, ali su isto tako obavilo i slanje materijala natrag na Zemlju za detaljnije ispitivanje.
Odvažna misija Chang’e 5 sletjela je na Mjesec u prosincu 2020. godine, istražujući i prikupljajući najmlađe ikada prikupljene uzorke Mjeseca. Ubrzo nakon slijetanja vozilo za povratak poletjelo je s mjesta spuštanja te se uputilo natrag prema Zemlji s uzorcima. Misija je započela u regiji nazvanoj Oceanus Procellarum (More oluja). Uzorci Chang’e 5 vratili su se na Zemlju 16. prosinca iste godine, a znanstvenici su sada otkrili da spektralno skeniranje površine lendera i analiza uzoraka u laboratorijima na Zemlji pokazuju prisutnost vode u regiji.
„Prvi put u povijesti, rezultati laboratorijske analize uzoraka s Mjeseca i spektralni podatci iz istraživanja lunarne površine na licu mjesta korišteni su zajedno kako bi se ispitala prisutnost, oblik i količina ‘vode’ u lunarnim uzorcima“, rekao je koautor nove studije koja prezentira rezultate, Li Chunlai, planetarni znanstvenik s Nacionalnog astronomskog opservatorija Kineske akademije znanosti.
Važnost otkrića
Utvrđeno je da hidroksil potječe iz dva različita izvora koji je prvi put otkriven lunarnim mineraloškim spektrometrom u 11 uzoraka stijena i tla te dodatno potvrđen u pet dodatnih višedijelnih laboratorijskih analiza na osam uzoraka. Mali dio pojavio se u staklastom materijalu napravljenom od sunčevih vjetrova koji ometaju površinu Mjeseca, baš kao što se to dogodilo u uzorku Apolla 11 prikupljenom 1971. godine (podvrgnut analizi početkom 2000-ih). Međutim, uzorak Chang’E-5 sadržavao je – u usporedbi s uzorkom Apollo misije – samo oko trećinu količine stakla koje stvara solarni vjetar.
Međunarodni tim znanstvenika iznio nove dokaze o postajanju vode na Mjesecu
Što rezultati doista znače
Ipak, rezultate ne treba krivo protumačiti! Naime, rezultati sigurno ne upućuju na goleme rezervoare na površini Mjeseca. Umjesto toga, rezultati pokazuju da u prosjeku stijene i tlo mjesečeve površine sadrže oko 30 hidroksilnih dijelova na milijun (hidroksil, s jednim atomom kisika i jednim atomom vodika, glavni je sastojak vode).
Tim je također procijenio – na temelju gore spomenute analize i komparacije s uzorcima Apollo misje – da je izvor vode uglavnom autohton, tj. da potječe sa samog Mjeseca, a sadržan je u kristalnom mineralu zvanom apatit. Čini se da je dio hidroksila, iako manji nego što se očekivalo, došao pomoću solarnog vjetra – konstantnog toka nabijenih čestica koje teku sa Sunca i preko Sunčevog sustava i koji napadaju Mjesec i ‘usađuju’ (‘bombardiraju’) njegovu površinu česticama.
„Rezultati točno odgovaraju na pitanje o karakteristikama distribucije i izvoru vode u zoni slijetanja Chang’e 5 i pružaju temelje za tumačenje i procjenu signala vode u podatcima iz daljinskih istraživanja,“ zaključio je Li.
Dio vode na Mjesecu stvorio je naš planet?
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori: