Unatoč tisućama otkrivenih planeta, nijedan sustav u svemiru ne izgleda kao Sunčev. Je li naš svemirski dom zbilja tako poseban — ili samo još nismo dobro pogledali?
Sve izgleda uredno. Možda čak i previše.
Kada bacimo pogled na Sunčev sustav, sve djeluje nekako… posloženo. U sredini Sunce. Oko njega, u gotovo savršenom nizu: četiri stjenovita planeta, pojas asteroida, pa Jupiter i Saturn, ledeni divovi Uran i Neptun, i onda — daleko na rubu — još jedan pojas zaleđenih ostataka koji krije patuljaste planete i komete s dugim orbitama.
Na prvi pogled, sve ima svoje mjesto. I svoju logiku. Ali kad astronomi pogledaju druge zvjezdane sustave u galaksiji, takav red jednostavno ne pronalaze. Nema drugog Sunčevog sustava. Nema “blizanca”, pise IFLScience.
Ima planeta koliko hoćeš — ali ništa što liči na naš dom
Do danas je potvrđeno više od 5.900 egzoplaneta u preko 4.500 zvjezdanih sustava. Impresivno? Svakako. Ali u galaksiji poput Mliječne staze, gdje se očekuje više od 100 milijardi zvijezda, to je tek kap u svemirskom oceanu.
Zato neki astronomi upozoravaju: samo zato što nismo pronašli kopiju Sunčevog sustava ne znači da ona ne postoji. Možda je jednostavno — još nismo gledali dovoljno daleko, dovoljno dugo, ili dovoljno precizno.
No, kad se ignorira ta statistička opomena i gleda što smo do sada našli, dojam je jasan: svemir je prepun čudesa, ali “našeg” obrasca gotovo pa nema.
Vrući Jupiteri, Super-Zemlje i mnogo toga
Neki sustavi imaju planete toliko blizu svojih zvijezda da bi se na njima sve istopilo u lavu. Drugi su prekriveni beskrajnim oceanima. Pronađeni su planeti gušći od olova — i oni lagani poput vate. Ima “super-Zemalja” i “mini-Neptuna”, kategorija koje u našem sustavu ni ne postoje.
Jedna od najneobičnijih pojava su takozvani vrući Jupiteri — plinski divovi koji kruže nevjerojatno blizu svojih zvijezda. Umjesto da, kao naš Jupiter, mirno plutaju na vanjskim rubovima sustava, ovi se planeti “prže” tik uz zvjezdanu površinu.
Znanstvenici vjeruju da su takvi divovi nastali daleko, pa su vremenom migrirali prema unutra — gurajući, rušeći ili izbacujući sve što im se našlo na putu. U našem sustavu to se očito nije dogodilo. Ili je, ali s manje kaosa. Postoji teorija da je Jupiter možda izbacio još jednog plinovitog diva, koji danas više ne postoji. Ako je to točno, možda mu upravo zbog toga možemo zahvaliti što Zemlja uopće postoji.
Možda je problem u načinu na koji gledamo
Otkrivanje planeta oko drugih zvijezda nevjerojatno je težak posao. Postoje dvije glavne metode. Prva je tranzitna: mjeri se koliko svjetlosti zvijezde nestane kad planet prođe ispred nje. Druga je metoda radijalne brzine, kojom se prati kako gravitacija planeta uzrokuje blago micanje matične zvijezde — dovoljno da se promjena može otkriti u njenom svjetlosnom spektru.
No tu je caka: obje metode puno bolje funkcioniraju kada su planeti blizu zvijezde. Što su dalje — poput Jupitera ili Saturna — to ih je teže otkriti.
Zamislimo, recimo, da neka daleka civilizacija pokušava detektirati Sunčev sustav. Merkur, Venera, Zemlja i Mars mogli bi im se pokazati nakon samo nekoliko godina promatranja. Ali za Jupitera? Morali bi pratiti Sunce više od 35 godina, jer njegov orbitalni ciklus traje 11,86 godina, a potrebna su barem tri promatranja za potvrdu planeta. Za Saturn bi im trebalo gotovo stoljeće.
Drugim riječima — da gledaju nas, oni bi zaključili da imamo četiri planeta. A mi znamo da ih ima osam. To se zove promatračka pristranost, i ozbiljno ograničava ono što vidimo.
Postoji li negdje sustav poput našeg?
Možda da. Možda i ne. No jedno je sigurno: tehnologija se brzo razvija. S boljim teleskopima i sofisticiranijim modelima, znanstvenici sve češće otkrivaju planete slične Zemlji. Sve je više “mirnijih” sustava, onih bez vrućih Jupitera i planetarnih ruleta.
Prava kopija Sunčevog sustava — ako uopće postoji — možda se ne krije na stotinama svjetlosnih godina, već tik ispod praga naše mogućnosti promatranja. Nije pitanje je li vani, nego kad ćemo ga moći vidjeti.
A kad ga jednom pronađemo? Možda će nas podsjetiti da nismo tako posebni. Ili će, paradoksalno, potvrditi koliko rijetko red pobjeđuje kaos.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
