Nakon pada izraelske sonde Beresheet na Mjesec, tisuće mikroskopskih organizama sa Zemlje možda i dalje miruju na lunarnom tlu – u stanju koje im, barem teoretski, omogućuje preživljavanje. Riječ je o jedinstvenom slučaju u povijesti istraživanja svemira: biološki materijal koji je ljudska civilizacija nenamjerno ostavila izvan Zemlje.
Neuspjelo slijetanje i tajni putnici
U travnju 2019., izraelska letjelica Beresheet, prva privatna misija koja je pokušala sletjeti na Mjesec, doživjela je kvar motora tijekom završne faze spuštanja. Umjesto planiranog slijetanja, sonda se srušila na površinu, raspršivši dijelove konstrukcije po lunarnom krajoliku.
U kabini letjelice nalazila se neobična pošiljka: takozvana Lunarna knjižnica, projekt američke organizacije Arch Mission Foundation. Ova minijaturna kapsula sadržavala je više od 30 milijuna stranica tekstova i slika ugraviranih u niklene diskove — od isječaka s Wikipedije do znanstvenih i književnih klasika, jezičnih priručnika i dječjih crteža. Bila je osmišljena kao “rezervna kopija čovječanstva”, namijenjena dugotrajnom opstanku izvan Zemlje.
No uz digitalne zapise, knjižnica je sadržavala i biološki materijal: stotine milijuna ljudskih stanica te — što je izazvalo najviše pozornosti — tisuće dehidriranih tardigrada, mikroskopskih organizama poznatih po gotovo nevjerojatnoj otpornosti na ekstremne uvjete.
Mikroorganizmi koji preživljavaju i vakuum i zračenje
Tardigradi, često nazivani “vodenim medvjedićima”, nalaze se gotovo svugdje na Zemlji — od morskih dubina do visokih planina. Njihova sposobnost da prežive potpuni vakuum, snažno zračenje, ekstremne temperature i potpuni nedostatak vode čini ih gotovo neuništivima.
U nepovoljnim uvjetima prelaze u stanje kriptobioze – metabolički gotovo potpuno neaktivno stanje koje im omogućuje preživljavanje desetljećima bez vlage. U tom obliku mogu izdržati temperature od –270 °C do preko 150 °C, kao i količine zračenja koje bi bile smrtonosne za bilo koji drugi poznati višestanični organizam.
Znanstvenici su ih već ranije testirali u svemirskim uvjetima. U jednom eksperimentu iz 2021., istraživači su ih čak ispalili iz posebnog uređaja brzinom većom od 0,9 kilometara u sekundi kako bi testirali njihovu sposobnost preživljavanja udarnih sila sličnih onima kod udara meteorita. Preživjeli su udarce do određene granice, ali ne i iznad nje – što je važno u kontekstu hipoteze panspermije, prema kojoj je život na Zemlju mogao stići putem svemirskih tijela.
Mogu li tardigradi s Mjeseca ikada biti oživljeni?
Pitanje koje se danas postavlja glasi: nalaze li se tardigradi iz letjelice Beresheet još uvijek na Mjesecu u stanju kriptobioze — i može li ih se, teoretski, jednog dana reaktivirati?
Mjesečevi uvjeti nisu pogodni za njihov aktivan život: nema atmosfere, tekuće vode ni zaštite od zračenja. No zbog otpornosti koju pokazuju u hiberniranom stanju, moguće je da su neki primjerci preživjeli i udar i dugotrajnu izloženost svemirskom okruženju.
Za njihovo eventualno oživljavanje bilo bi potrebno locirati kapsulu, sigurno je dopremiti natrag na Zemlju i provesti pažljivu rehidraciju u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Sve to trenutačno nadilazi tehnološke kapacitete bilo koje misije, ali teorijska mogućnost i dalje postoji.
Prvi slučaj biološke prisutnosti čovječanstva izvan Zemlje
Iako nehotično, pad Beresheeta označio je vjerojatno prvi dokumentirani slučaj da je biološki materijal sa Zemlje ostavljen na drugom nebeskom tijelu. U svijetu planetarne zaštite — discipline koja nastoji spriječiti kontaminaciju svemirskih tijela mikroorganizmima sa Zemlje — to je bio povod za raspravu.
Za sada nema dokaza da su tardigradi aktivni, niti da su ikako utjecali na lunarnu okolinu. No njihova prisutnost otvara važno pitanje: gdje povlačimo granicu između znanstvene znatiželje, simboličkih gesta i odgovornosti u istraživanju svemira?
Ako je neki organizam sposoban preživjeti najgore što svemir može ponuditi — onda su to upravo tardigradi.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
