Gotovo pet desetljeća NASA istražuje mogućnost postojanja života na Marsu, a sve je započelo revolucionarnim misijama Viking 1970-ih. Orbiter Viking 1 ušao je u povijest kada je spustio dva landera na površinu Crvenog planeta, postavši prva uspješna američka misija koja je ostvarila ovo postignuće. Njihova misija bila je bez presedana: potraga za znakovima života na Marsu.
Kako objašnjava Popular Mechanics, iako su landeri Viking proveli niz eksperimenata u potrazi za životom, rezultati su bili zbunjujući. Neki testovi ukazivali su na biološku aktivnost, dok su drugi, poput eksperimenta izmjene plinova, dali neuvjerljive rezultate. Posebno se istaknulo otkriće kloriranih organskih spojeva—neočekivano u to vrijeme. No, ti su nalazi tada odbačeni kao kontaminacija sredstvima za čišćenje s Zemlje.
Desetljećima kasnije, NASA-ini roveri Curiosity i Perseverance potvrdili su prisutnost autohtonih organskih spojeva na Marsu, čime su doveli u pitanje ranije pretpostavke. Danas se pojavila provokativna teorija: jesu li landeri Viking nenamjerno uništili život koji su tražili? Astrobiolog Dirk Schulze-Makuch sa Sveučilišta u Berlinu sugerira da su metode Vikinga možda bile pregrube za marsovske mikrobe—a ovu je hipotezu detaljno izložio u eseju za Nature i članku za Big Think prošle godine.
Hipoteza o “previše vode”
Schulze-Makuch tvrdi da su NASA-ini eksperimenti možda bili temeljeni na pogrešnoj pretpostavci da bi marsovski život funkcionirao poput života na Zemlji, koji uspijeva u okruženjima bogatim vodom. Na Marsu su, međutim, mikrobi možda prilagođeni hiperarnim uvjetima, oslanjajući se na tragove vlage ili higroskopske soli za preživljavanje. Unošenje prekomjerne količine vode tijekom analiza uzoraka moglo je doslovno “utopiti” ove sušnim uvjetima prilagođene mikrobe.
“Postavimo sada pitanje što bi se dogodilo ako biste izlili vodu na ove mikrobe prilagođene suhim uvjetima,” napisao je Schulze-Makuch za Big Think. “Bi li ih to preplavilo? Tehnički, rekli bismo da smo ih hiperhidrirali, ali jednostavnije rečeno, to bi bilo poput njihova utapanja.”
Ovaj pristup, poznat kao NASA-ina strategija “tragaj za vodom”, polazi od pretpostavke da je voda univerzalni ključ života. No što ako marsovski život funkcionira prema potpuno drugačijim pravilima? Schulze-Makuch predlaže da se budući eksperimenti usmjere na higroskopske soli ili spojeve koji privlače minimalnu vlagu—staništa gdje bi marsovski mikrobi mogli uspijevati bez izravnog pristupa vodi.
Potreba za novim istraživanjima
Misije Viking ostaju temelj astrobiologije, ali njihova se ostavština sada isprepliće s pitanjima o propuštenim prilikama. Jesu li ti pionirski landeri naišli na marsovski život, samo da bi ga uništili metodama dizajniranim za organizme nalik zemaljskima? Znanstvenici poput Schulze-Makucha vjeruju da su potrebne nove misije kako bi se razriješile ove nejasnoće.
Nadolazeće NASA-ine misije vjerojatno će uključivati lekcije iz prošlih pogrešaka, prilagođavajući tehnike otkrivanja života jedinstvenim uvjetima Marsa. Napredni alati i metodologije mogli bi napokon odgovoriti na pitanje svih pitanja: je li Mars dom mikrobnog života?
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
