Treći međuzvjezdani objekt ikad otkriven u Sunčevu sustavu, 3I/ATLAS, ne nalikuje ničemu viđenom dosad. Hubbleove snimke otkrivaju neobično jezgru, jedinstvenu boju i niz pitanja koja idu čak do egzotičnih ideja poput antimaterije.
Najnovije analize Svemirskog teleskopa Hubble, koje uključuju podatke s kamere Wide Field Camera 3, pokazale su da 3I/ATLAS gotovo uopće nije okružen prašinom. Izračuni govore da je gustoća čestica oko objekta manja od 0,0001 grama po kvadratnom centimetru. To znači da prašina ne zaklanja Sunčevu svjetlost; sjaj koji vidimo uglavnom dolazi s površine same jezgre.
Procjena svjetline upućuje na to da jezgra može imati promjer od 3 do 10 kilometara, ovisno o reflektivnosti površine. To je golemo u usporedbi s prethodnim međuzvjezdanim putnicima. `Oumuamua i 2I/Borisov, prvi i drugi poznati objekti iz međuzvjezdanog prostora, bili su tek stotinjak metara široki. Znanstvenici su očekivali da će nailaziti na mnogobrojne manje stijene prije nego na tijelo stotinu puta veće i milijun puta masivnije. Statistički, takvi divovi mogli bi ući u Sunčev sustav jednom u desetak tisuća godina.
Boja jezgre također privlači pažnju. Spektralna mjerenja pokazuju crvenkastu nijansu sličnu tijelima u Kuiperovu pojasu, poput Arrokotha. Takav izgled sugerira da je površina dugo bila izložena kozmičkom zračenju u međuzvjezdanom prostoru, što polako mijenja kemijski sastav i boju materijala.
Od antimaterije do stvarnosti
Velika veličina i neobična pojava 3I/ATLAS-a izazvale su niz pitanja među astronomima i javnošću. Među njima se našlo i ono provokativno: može li biti građen od antimaterije? Profesor Avi Loeb s Harvardova sveučilišta odlučio je provjeriti tu ideju na papiru. Ako bi jezgra promjera 10 kilometara bila sastavljena od antiatoma i prolazila kroz prašinu Sunčeva sustava, dolazilo bi do stalnih anihilacija – uništavanja materije i antimaterije – uz oslobađanje gama-zračenja. Takva reakcija mogla bi stvarati nekoliko gigavata energije, razinu usporedivu s vidljivim sjajem koji danas mjerimo.
No tu scenarij gubi tlo pod nogama. Antimaterija je u svemiru gotovo nepostojeća u velikim količinama. U ranom svemiru bila bi uništena pri prvom kontaktu s materijom, a danas nastaje tek u tragovima, primjerice raspadom radioaktivnih jezgri. Na Zemlji je proizvodnja antimaterije tehnološki iznimno zahtjevna i preskupa. Akceleratori poput onih u CERN-u stvaraju jedva stoti dio nanograma, a trošak za gram procjenjuje se na nevjerojatnih pet kvadrilijuna dolara. Najveći izazov je pohrana, svaki kontakt s običnom materijom znači trenutno uništenje.
Znanstvena zajednica stoga antimateriju promatra više kao misaoni eksperiment nego kao realnu mogućnost. Ipak, Loeb i drugi istraživači ističu da bi bilo korisno promatrati 3I/ATLAS posebnim instrumentima dok prolazi Sunčevim sustavom. Teleskopi poput Fermi Gamma-Ray Space Telescopea i Chandre mogli bi otkriti tragove gama ili rendgenskog zračenja, što bi pomoglo u boljem razumijevanju sastava. Takva mjerenja neće potvrditi antimateriju, ali mogu otkriti neočekivane detalje o kemiji i površinskim procesima ovakvih tijela.
Sve to čini 3I/ATLAS ne samo znanstvenom zanimljivošću nego i rijetkom prilikom. On je treći međuzvjezdani posjetitelj ikad zabilježen, a prvi s ovako velikom jezgrom. U trenucima kada Sunčev sustav postaje meta sve preciznijih teleskopa i sonda, ovakvi prolaznici podsjećaju koliko malo znamo o materijalu koji luta između zvijezda.
Tako da možemo reći da 3I/ATLAS nije samo još jedan kamen u prolazu. Ovaj objekt je laboratorij koji pokazuje da Sunčev sustav nije izoliran, nego otvoren galaktičkom prometu, a svaka nova detekcija otkriva slojeve priče koju tek počinjemo čitati.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
