Ova slika iz svemirskog teleskopa James Webb, projekta NASA/ESA/CSA, prikazuje H II regiju u Velikom Magellanovom oblaku, koji je satelitska galaksija našega Mliječnog puta. Ova maglica, poznata kao N79, predstavlja područje međuzvjezdanog atomskog vodika koje je ionizirano, a ovdje ga je zabilježio Webb-ov instrument za srednji infracrveni spektar (MIRI).
N79 je masivan kompleks za stvaranje zvijezda koji se prostire otprilike na 1,630 svjetlosnih godina u uglavnom neistraženom jugozapadnom području Velikog Magellanovog oblaka. N79 se često smatra mlađom verzijom 30 Doradusa (poznatog i kao Tarantula maglina), još jedne od nedavnih meti teleskopa Webb. Istraživanja sugeriraju da je učinkovitost stvaranja zvijezda u N79 veća za faktor dva u odnosu na 30 Doradus tijekom posljednjih 500,000 godina.
Ova posebno istaknuta fotografija fokusira se na jedan od tri velika kompleksa molekularnih oblaka, poznat kao N79 South (kratko S1). Oko ovog svijetlog objekta nalazi se niz upečatljivih difrakcijskih uzoraka svjetlosti, što podsjeća na “zvjezdani uzorak”. Ovakav vizualni efekt je karakterističan za sve teleskope koji koriste ogledalo za prikupljanje svjetlosti, kao što je to slučaj s Webb teleskopom, i rezultat je njihovog specifičnog dizajna.
Heksagonalna simetrija Webb-a
Kod Webb teleskopa, šest najistaknutijih zvjezdanih uzoraka nastaje zbog heksagonalne simetrije 18 segmenata njegovog primarnog ogledala. Takvi uzorci su vidljivi samo kod vrlo svijetlih i kompaktnih objekata, odakle izvire sva svjetlost. Nasuprot tome, većina galaksija, koje se našim očima čine vrlo malenima, su tamnije i prostranije u odnosu na pojedinačnu zvijezdu, te stoga ne prikazuju ovakve uzorke.
Kada je riječ o duljim valnim duljinama svjetlosti koje zahvaća MIRI, Webb-ov pogled na N79 ističe sjajne plinove i prašinu unutar ove regije. To je zbog toga što srednji infracrveni spektar može prodrijeti dublje unutar oblaka, otkrivajući procese koji se odvijaju unutra, dok bi kraće valne duljine svjetlosti bile apsorbirane ili raspršene zbog čestica prašine u maglici. U ovoj regiji vidljivi su i neke protozvijezde koji su još uvijek u fazi formiranja.
Zanimljive regije u svemiru
Astronome posebno zanimaju regije poput N79 gdje dolazi do stvaranja zvijezda, jer je njihov kemijski sastav sličan onome u velikim regijama stvaranja zvijezda koje su promatrane kada je svemir bio tek nekoliko milijardi godina star i kada je stvaranje zvijezda bilo u svom zenitu. Za razliku od njih, regije stvaranja zvijezda u našoj galaksiji Mliječnoj stazi ne proizvode zvijezde tako intenzivno kao N79 i imaju različit kemijski sastav. Webb sada omogućava astronomima da uspoređuju i razlikuju procese stvaranja zvijezda u N79 s dubokim promatranjima udaljenih galaksija iz rane faze svemira.
Ova istraživanja N79 su dio Webb-ovog šireg programa koji se bavi proučavanjem evolucije cirkumstelarnih diskova i omotača zvijezda koje se formiraju, pokrivajući širok spektar masa i različitih faza evolucije. Zahvaljujući Webb-ovoj osjetljivosti, znanstvenici će po prvi put moći detektirati diskove prašine koji se formiraju oko zvijezda slične mase našem Suncu, na udaljenosti Velikog Magellanovog oblaka.
Ova slika prikazuje 7,7-mikronsku svjetlost u plavoj boji, 10 mikrona u cijanu, 15 mikrona u žutoj i 21 mikron u crvenoj boji (770W, 1000W, 1500W i 2100W filtri, respektivno).
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
