Standardni kozmološki model, poznat kao Lambda-CDM, uči nas da je svemir star otprilike 13,8 milijardi godina. Što dublje gledamo u prošlost, promatrajući objekte na velikim udaljenostima, očekujemo vidjeti svemir u njegovim povojima, mlad, kaotičan i tek u procesu stvaranja prvih struktura. Crveni pomak galaksija, posljedica širenja svemira koje rasteže svjetlost prema crvenom dijelu spektra, služi nam kao vremenski stroj; što je objekt dalji, to brže bježi od nas i to dublje gledamo u prošlost. No, što se događa kada taj vremenski “stroj” otkrije nešto što ne bi smjelo postojati? Mjerenje starosti galaksija na ekstremnim udaljenostima postalo je ultimativni test za naše razumijevanje kozmosa, jer galaksije ne mogu biti starije od svemira u kojem se nalaze, to bi bilo apsurdno poput sina koji je stariji od vlastite majke.
Upravo se s tim paradoksom suočava nova studija provedena u suradnji s Carlosom M. Gutiérrezom na Institutu za astrofiziku Kanarskih otoka (IAC). Analizirajući 31 galaksiju s prosječnim crvenim pomakom od 7,3 – što odgovara vremenu kada je svemir, prema standardnom modelu, bio star svega 700 milijuna godina – znanstvenici su došli do zapanjujućih rezultata. Koristeći podatke s najmoćnijeg dostupnog instrumenta, Svemirskog teleskopa James Webb (JWST), otkrili su da su te galaksije u prosjeku stare oko 600 milijuna godina.
Izazov koji bi mogao srušiti paradigmu
Kako bi došli do ovih brojki, istraživači su koristili teorijske modele temeljene na našem poznavanju bližih galaksija, uključujući sve poznate varijable: stare i mlade zvjezdane populacije, pulsirajuće AGB zvijezde, emisijske linije iz područja formiranja zvijezda (HII regije), crne rupe u aktivnim galaktičkim jezgrama, te prigušenje svjetlosti uzrokovano međuzvjezdanom prašinom i neutralnim vodikom. Ipak, čak i uz tako detaljne modele, rezultati su zbunjujući. Ako su točni, moramo se zapitati kako je moguće da su se tako masivne i sjajne galaksije formirale i počele proizvoditi zvijezde u tako kratkom vremenu nakon Velikog praska.
Ovo nije usamljen slučaj. I druga neovisna istraživanja (poput radova Steinhardta, Wanga i Martínez-Garcíje iz 2024. i 2025. godine) ukazuju na snažne anomalije u podacima koje šalje Webb, potvrđujući postojanje “nemoguće starih” galaksija. Činjenica da bi neke od njih mogle biti starije od samog svemira, uz visoku razinu statističke pouzdanosti, predstavlja jedan od najvećih izazova za modernu astrofiziku.
Slučaj JADES-1050323: Galaksija koja ne bi smjela postojati
Najekstremniji primjer je galaksija kataloške oznake JADES-1050323, s crvenim pomakom od 6,9. Prema izračunima autora studije, njezina starost je nespojiva s dobi svemira u tom trenutku (800 milijuna godina). Vjerojatnost da je ovaj rezultat tek statistička fluktuacija ili slučajnost iznosi jedan naprema milijun (4,7 sigma). Drugim riječima, matematički je gotovo nemoguće da ova galaksija postoji u okvirima onoga što danas smatramo standardnom poviješću svemira.
Ako se ovaj rezultat potvrdi, to bi moglo značiti kraj za standardni Lambda-CDM kozmološki model. Naravno, tako radikalna promjena paradigme zahtijeva izvanredne dokaze i dodatne potvrde. Autori studije stoga bacaju rukavicu u lice znanstvenoj zajednici: bilo bi zanimljivo vidjeti mogu li drugi istraživači objasniti energetski spektar galaksije JADES-1050323 koristeći standardne pojmove, ali bez uvođenja nerealnih ili nemogućih modela gašenja svjetlosti, što se često radi kako bi se podaci “natjerali” da odgovaraju teoriji. Svemir je, čini se, još uvijek pun iznenađenja koja čekaju da budu objašnjena
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
