Možda je svijet oko nas sofisticiran program, a ne fizička stvarnost kakvom ga doživljavamo, piše Popular Mechanics. Tako barem sugerira nova teorija fizičara Michaela Vopsona koji tvrdi da je otkrio izvorni kod svemira — temeljnu informaciju koja bi mogla dokazati da živimo unutar računalne simulacije.
Je li svemir softverski model umjesto stvarnog prostora?
Još u staroj Grčkoj Platon je tvrdio da možda vidimo samo sjene stvarnosti, poput onih koje plešu po zidu špilje. Danas, s napretkom tehnologije, slično pitanje postavlja se na nov način: što ako su zvijezde, planeti i mi sami — dio programiranog svijeta?
Fizičar Michael Vopson s britanskog Sveučilišta u Portsmouthu tvrdi da ključ ne leži u pronalaženju “grešaka u sustavu”, nego u razumijevanju kako informacije u svemiru funkcioniraju. U znanstvenom radu iz 2023. predlaže nešto što naziva Drugi zakon infodinamike — zakon prema kojem entropija informacija ne raste, nego ostaje stabilna ili čak opada, sve do postizanja ravnoteže. Drugim riječima, svemir možda ne djeluje kaotično, već poput algoritma koji pokušava sažeti informacije na najučinkovitiji mogući način.
Isti princip, tvrdi, vrijedi i za genetiku. Vopson smatra da se DNA ne razvija nasumično kako je predlagao Darwin, već na način koji smanjuje informacijsku entropiju. Ako je to točno, naš biološki zapis ponaša se poput kompresiranog digitalnog podatka. To bi značilo da je sav živi i neživi svijet oblikovan zakonima optimizacije — kao da iza svega stoji unaprijed definiran kod.
Ovo bi, po Vopsonu, mogao biti stvarni dokaz da je svemir softverski konstrukt — savršeno izbalansiran i strukturiran da maksimalno štedi informacije.
Simulacija stvarnosti, izvorni kod svemira ili znanstvena maštarija?
Ideja da živimo u simulaciji nije nova. Filozof Nick Bostrom s Oxforda još je 2003. godine tvrdio da postoji velika vjerojatnost da naš svijet nije originalan, već replika stvorena od strane tehnološki nadmoćne civilizacije. Otada mnogi raspravljaju o tome kako bismo takvo nešto mogli dokazati — ili barem uočiti tragove sustava koji nas okružuje.
Filozof Paul Francheshi predložio je mogućnost da se simulacija može razotkriti u trenutku kada teleskopi naiđu na regiju svemira iz koje nije moguće dobiti jasnu sliku. Takva vizualna granica mogla bi ukazivati na nedostatak podataka u simulaciji. No, kako kaže Francheshi, dovoljno napredna inteligencija koja upravlja sustavom mogla bi brzo ispraviti grešku, izbrisati tragove i pokrenuti sve ispočetka.
Kritičari Vopsonove teorije upozoravaju da se granica između znanosti i filozofije u ovim raspravama lako zamagljuje. Neki smatraju da se cijela ideja približava religiji — zamjenjujući koncept božanskog stvoritelja s hipertehnološkim entitetom koji simulira stvarnost.
Bez obzira na kritike, jedno je sigurno: fascinacija mogućnošću da naš svijet nije stvaran, nego simuliran, ne prestaje intrigirati. Možda nikada nećemo otkriti konačan odgovor, ali činjenica da o tome uopće razmišljamo govori koliko smo kao vrsta opsjednuti pitanjem — što je zapravo stvarno?
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
