Znanstvenici već desetljećima pokušavaju rekonstruirati prve trenutke nakon Velikog praska. Iako se slažu da je svemir tada započeo svoje širenje, mnogi detalji i dalje su predmet rasprava, od toga je li početna temperatura bila beskonačno visoka ili apsolutna nula, pa sve do pitanja što se događalo prije samog praska.
Jedna od intrigantnijih hipoteza predlaže da naš svemir nije jedini, nego da postoji i njegova zrcalna slika, anti-svemir. U njemu bi sve bilo gotovo jednako našem svijetu, ali s jednom ključnom razlikom: vrijeme bi teklo unatrag. Takva ideja mogla bi promijeniti naše razumijevanje najskrivenijih sastavnica kozmosa.
Tamna tvar – nevidljiva materija svemira
Tamna tvar, koja čini većinu ukupne materije u svemiru, ostaje jedna od najvećih zagonetki fizike. Ne možemo je vidjeti, jer ne emitira ni reflektira svjetlost, no znamo da postoji zbog njezinih gravitacijskih učinaka. Galaksije rotiraju brže nego što bi smjele s obzirom na vidljivu masu, a kozmološke strukture ne bi se mogle oblikovati bez dodatne gravitacije, upravo one koju stvara tamna tvar.
Unatoč desetljećima istraživanja, njezin sastav i dalje je nepoznat. Upravo tu na scenu stupa koncept anti-svemira. Ako on postoji, mogao bi ponuditi elegantno i jednostavno objašnjenje podrijetla tamne tvari.
Anti-svemir kao simetrija vremena
Prema radu objavljenom 2018. u časopisu Annals of Physics, istraživači s Perimeter Institute for Theoretical Physics u Kanadi predložili su da je Veliki prasak bio simetričniji i jednostavniji nego što to sugerira standardni model.
U toj slici naš svemir širi se naprijed u vremenu, dok se njegov anti-svemir širi unatrag. Zajedno čine savršenu simetriju, poput dviju polovica istog procesa. Taj pristup uklanja potrebu za takozvanom inflacijom, kratkim, ali naglim razdobljem golemog širenja svemira neposredno nakon njegova nastanka. Umjesto toga, svemir se mogao širiti prirodno i ravnomjernije.
Neutrini kao most između svemira
Za potpunu simetriju dvaju svemira potrebna je i nova čestica. Danas poznajemo neutrine, subatomske čestice gotovo bez mase, koje jedva stupaju u interakciju s drugom materijom i sudjeluju tek u gravitaciji i slaboj nuklearnoj sili. Ono što je karakteristično jest da su svi neutrini koje poznajemo “lijevoruki” – njihova se unutarnja rotacija usklađuje sa smjerom gibanja na specifičan način.
Ako postoji anti-svemir, u njemu bi morali postojati i “desnoruki neutrini” – čestice koje su prirodna zrcalna suprotnost našima. Znanstvenici pretpostavljaju da bi upravo oni mogli biti ono što danas prepoznajemo kao tamnu tvar.
Anti-svemir kao ključ za misterije kozmosa
Ovakva hipoteza na prvi pogled djeluje poput znanstvene fantastike. No u kozmologiji upravo su takve ideje nužne: objavljuju se, testiraju i osporavaju, a svaka iteracija ostavlja trag u kolektivnom znanju. Time se polako oblikuje preciznija slika svemira i stvaraju temelji za buduća opažanja.
Ako se pokaže da anti-svemir postoji, posljedice bi bile dalekosežne. Ne samo da bismo dobili rješenje za misterij tamne tvari, nego bismo morali iznova promisliti prirodu vremena, simetrije i samog početka kozmosa. Drugim riječima, pitanje ne bi bilo samo što se dogodilo na početku, nego i je li ono što nazivamo početkom zapravo polovica mnogo većeg kozmičkog odraza.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
