Dana 24. travnja 1990. godine, svemirski shuttle Discovery uspješno je lansiran noseći svemirski teleskop Hubble sigurno smješten u svom teretnom prostoru. Sljedećeg dana, Hubble je pušten u svemir, spreman zaviriti u neistražene dubine svemira. Od tada, Hubble je izvršio preko 1,6 milijuna promatranja različitih nebeskih objekata.
U čast 34. godišnjice lansiranja, Svemirski teleskop Hubble ‘zasjao je novim sjajem’ zahvaljujući najnovijim snimkama planetarne maglice M76, koja se nalazi 3.400 svjetlosnih godina daleko u zviježđu Perzej. Ova očaravajuća maglica omiljena je među amaterskim i profesionalnim astronomima zbog svoje izuzetne ljepote i kompleksne strukture. M76 ili Maglica Leptir, kategorizirana je kao planetarna maglica, predstavljajući prostrani sloj sjajnih plinova izbačen iz umiruće zvijezde, crvenog diva. Ovaj proces završava formiranjem bijelog patuljka, ultra-gustog i iznimno toplog zvjezdanog ostatka. Naziv “planetarna maglica” vuče korijene iz 18. stoljeća kada su astronomi, koristeći tadašnje slabije teleskope, ove nebeske pojave pogrešno smatrali planetima.
Struktura M76 je kompleksna i obuhvaća centralni prsten te dva izdužena kraka na njegovim krajevima. Posebno je zanimljivo kako je prsten, prema nekim teorijama, oblikovan interakcijom s pratiljom, binarnom zvijezdom koja je nekad bila dio ovog zvjezdanog sustava. Disk prašine i plina, prisutan duž orbite bivše pratilje, sugerira mogućnost zvjezdanog kanibalizma, pri čemu je centralna zvijezda mogla progutati svoju pratnju. Centralna zvijezda trenutno se transformira u bijelog patuljka, jednog od najtoplijih poznatih zvjezdanih ostataka, s temperaturom koja doseže 137.000 stupnjeva Celzija. U samom središtu Maglice Leptir, taj bijeli patuljak svijetli kao intenzivna točka, dok zvijezda vidljiva ispod nije dio maglice.
Video M76
Odvojeni diskom, dva kraka maglice izbacuju vrući plin duž osi rotacije izvorne zvijezde, stvarajući dramatičan vizualni efekt. Ti kraci su pogonjeni snažnim mlazom materijala iz umiruće zvijezde, putujući svemirom brzinom od preko tri milijuna kilometara na sat. Taj „zvjezdani vjetar“ sudara se s hladnijim, sporijim plinom izbačenim tijekom ranijih faza života zvijezde, čime se stvara spektakularna svjetlosna emisija. Maglica M76 će, u astronomskim mjerilima, postojati samo kratko vrijeme, s očekivanim trajanjem od oko 15.000 godina – bljesak u kozmičkoj vječnosti.
Od svog lanisranja 1990. godine, Hubble je izvršio preko 1,6 milijuna promatranja različitih nebeskih objekata. Podaci, koji su sada dostupni u Mikulski arhivu za svemirske teleskope, koriste se u brojnim znanstvenim istraživanjima. Hubble ostaje jedan od najproduktivnijih alata u povijesti svemirske astrofizike, s brojnim otkrićima koja su temeljito promijenila naše razumijevanje svemira.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
