Na malim tijelima Sunčeva sustava promjene se najčešće odvijaju sporo, gotovo nezamjetno u ljudskom vijeku. Zato je komet 41P/Tuttle-Giacobini-Kresák iznimka koja je odmah privukla pažnju astronoma. Promatranja su pokazala da je taj mali komet najprije snažno usporio svoju vrtnju, gotovo stao, a zatim se počeo okretati u gotovo suprotnom smjeru. To je prvi put da su znanstvenici zabilježili takav obrat kod nekog kometa, a otkriće otvara rijedak uvid u to koliko brzo plinovi i led mogu mijenjati građu i ponašanje ovakvih tijela.
Komet 41P najvjerojatnije potječe iz Kuiperova pojasa, a na sadašnju ga je orbitu usmjerila Jupiterova gravitacija. U unutarnji dio Sunčeva sustava vraća se svakih 5,4 godine. Nakon njegova prolaska blizu Sunca 2017. pokazalo se da se s njim događa nešto neobično. Podaci NASA-ina opservatorija Neil Gehrels Swift iz svibnja te godine pokazali su da se komet okreće tri puta sporije nego u ožujku, kada ga je promatrao teleskop Discovery Channel u sklopu Lowellova opservatorija u Arizoni.
Kad mlazovi plina preokrenu vrtnju
Naknadna analiza Hubbleovih snimki pokazala je da je priča otišla još dalje od pukog usporavanja. Na opažanjima iz prosinca 2017. komet se ponovno vrti znatno brže, s periodom od približno 14 sati. To je oštar zaokret u odnosu na 46 do 60 sati, koliko je ranije izmjerio Swift. Prema tumačenju istraživača, najizglednije je da je komet nastavio usporavati sve dok gotovo nije stao, a zatim su ga mlazovi plina s površine pogurali u gotovo suprotnom smjeru.
Takav razvoj događaja ima smisla i zbog same veličine jezgre. Hubble procjenjuje da jezgra kometa ima promjer od oko jednog kilometra, što je za komet vrlo malo. Upravo zato takvo tijelo lakše mijenja brzinu i smjer vrtnje nego veći objekti. Kad se komet približi Suncu, zaleđeni materijal na površini počinje sublimirati i izbacivati plin i čestice u svemir. Ako ti mlazovi nisu ravnomjerno raspoređeni, djeluju poput sitnih potisnika koji mogu znatno promijeniti način na koji se komet okreće.
Autor rada David Jewitt sa Sveučilišta Kalifornije u Los Angelesu objašnjava da se to može usporediti s guranjem vrtuljka. Ako se okreće u jednom smjeru, a sila djeluje suprotno, najprije će usporiti, a zatim se može početi vrtjeti na drugu stranu. Upravo je to, prema ovom istraživanju, najjednostavnije objašnjenje onoga što se dogodilo kometu 41P.
Znak da se komet ubrzano raspada
Istraživanje je otkrilo još nešto važno. Ukupna aktivnost kometa danas je znatno slabija nego pri ranijim prolascima. Tijekom prolaska kroz perihel 2001. godine 41P bio je neobično aktivan s obzirom na svoju malu veličinu. Do 2017. njegova proizvodnja plina pala je za otprilike red veličine. To upućuje na brze promjene na površini, vjerojatno zato što se hlapljive tvari pri samoj površini troše ili ih postupno prekriva sloj prašine koji sprječava daljnje isparavanje.
Takve se promjene u strukturi kometa obično prate kroz stoljeća ili još dulja razdoblja. Upravo zato je 41P toliko zanimljiv: na njemu se procesi evolucije jezgre mogu pratiti gotovo u stvarnom vremenu. Modeli temeljeni na izmjerenim zakretnim momentima i gubitku mase pokazuju da bi nastavak ovakvih promjena mogao dovesti do strukturne nestabilnosti. Ako se komet počne vrtjeti prebrzo, centrifugalna sila može nadvladati njegovu slabu gravitaciju i mehaničku čvrstoću, što bi moglo završiti raspadanjem ili potpunim nestankom jezgre. Jewitt zato procjenjuje da bi se ovaj komet mogao relativno brzo sam uništiti, iako se na sadašnjoj orbiti vjerojatno nalazi već oko 1500 godina.
Do ovog zaključka nije se došlo samo novim opažanjima. Hubble već više od 35 godina prikuplja slikovne i spektroskopske podatke, a oni se čuvaju u arhivu Mikulski Archive for Space Telescopes, središnjem spremištu koje obuhvaća podatke više od desetak astronomskih misija. Jewitt je upravo ondje, pregledavajući arhivsku građu, pronašao opažanja koja dotad nisu bila analizirana. Rezultati su objavljeni u časopisu The Astronomical Journal i još jednom pokazali koliko vrijedna može biti otvorena znanstvena arhiva: ponekad se novo otkriće ne krije u idućem promatranju, nego u podacima koji već godinama čekaju da ih netko ponovno pogleda.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
