Heliostati, zrcala koja reflektiraju sunčevu svjetlost prema centralnom tornju radi proizvodnje energije, mogli bi dobiti novu funkciju — traženje asteroida tijekom noći. John Sandusky iz Sandijinog nacionalnog laboratorija predlaže da se postojeće solarne instalacije iskoriste za detekciju objekata blizu Zemlje, bez potrebe za izgradnjom skupih novih opservatorija.
Postojeća infrastruktura bez noćne funkcije
“Polja heliostata noću stoje neiskorištena”, kaže Sandusky. “Ovo je prilika da ih iskoristimo za traganje za asteroidima uz minimalne troškove.”
Sustavi planetarne obrane danas se oslanjaju na teleskope visoke rezolucije koji snimaju nebo, a računalni algoritmi u tim snimkama prepoznaju pomične točke, potencijalne asteroide. Iako je metoda učinkovita, zahtijeva vrijeme, resurse i skupu opremu.
Sandusky predlaže drugačiji pristup: korištenje heliostata za detekciju brzine kojom se asteroid kreće u odnosu na zvijezde, umjesto stvaranja klasične slike.
Noćni eksperiment na terenu
Tijekom ljetnih noći, u sklopu istraživačkog projekta Sandia National Laboratories, Sandusky je izveo testove u Nacionalnom centru za ispitivanje solarne energije. Korišten je jedan od 212 heliostata, bez dodatnih modifikacija.
Umjesto reflektiranja milijuna vata sunčeve energije, cilj je bio zabilježiti gotovo nezamjetnu količinu svjetlosti, bilijunti dio vata, koju asteroid odbija dok prolazi pokraj zvijezda.
“Pokušavamo detektirati asteroid pomoću njegove relativne brzine u odnosu na zvijezde,” objašnjava Sandusky.
Heliostat je softverski podešen da se blago pomiče naprijed-natrag svakih 60 sekundi. Sandusky je tijekom noći pratio koncentriranu svjetlost s vrha solarnog tornja, koristeći standardne optičke instrumente. Nije tražio konkretne asteroide, već je provjeravao može li sustav zabilježiti stabilne signale sa zvijezda.
“Između točaka mjerenja prolazilo je i po 20 minuta,” kaže. “Podatke sam prikupljao do zore.”
Potencijal za praćenje manjih objekata
Iako se tehnologija tek testira, prednosti su jasne. Osim što jeftinije od izgradnje novih opservatorija, korištenje heliostata moglo bi pomoći u praćenju objekata koji su teško uočljivi s tla, poput letjelica ili objekata u blizini Mjeseca.
“To bi moglo biti korisno i za nadzor u cislunarnom prostoru,” kaže Sandusky, “gdje su orbite s površine teško vidljive.”
Svoje je rezultate predstavio na konferenciji Međunarodnog društva za optiku i fotoniku. Rad je objavljen u sklopu izdanja Unconventional Imaging, Sensing, and Adaptive Optics 2024.
Sandusky navodi da je sljedeći korak testiranje prepoznavanja poznatog planeta, čime bi se utvrdila preciznost metode. Također se planira testirati širenje sustava s jednog heliostata na više njih.
“Cilj je utvrditi može li se tehnologija skalirati i koristiti za detekciju još manjih objekata blizu Zemlje” kaže. “Želimo vidjeti može li ova metoda doprinijeti postojećim naporima u otkrivanju potencijalno opasnih tijela.”
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
