Grobnica stara 4500 godina skriva tragove neobične pomrčine Sunca koja je šokirala drevni Egipat

Kad se faraon Shepseskaf odlučio udaljiti od slavne tradicije gradnje piramida i sagraditi svoju grobnicu stotine kilometara južnije, mnogi su se pitali — zašto bi netko iz tako moćne dinastije prekinuo običaj koji je bio gotovo svet? Sad, gotovo pet tisuća godina kasnije, pojavljuje se nova teorija: grobnica stara 4500 godina možda skriva tragove potpune pomrčine Sunca, nebeskog događaja koji je mogao biti shvaćen kao božanski znak i pokrenuti vjerski zaokret u starom Egiptu.

Grobnica koja se ne uklapa ni u jednu egipatsku tradiciju

Shepseskaf je bio nasljednik moćne četvrte dinastije, vjerojatno sin Menkaurea, koji je sagradio treću veliku piramidu u Gizi. Njegovi prethodnici – Kufu, Kefren i Menkaure – gradili su piramide savršeno usklađene s pogledom na Heliopol, središte kulta boga Sunca Ra. Te građevine nisu bile samo grobnice – bile su simboli božanskog reda i nebeskog porijekla vladara. Sunce je bilo središnji element egipatske vjere, a oblik piramide tumačio se kao zraka svjetlosti kojom faraon uzlazi u vječnost.

I onda dolazi Shepseskaf. Umjesto da sagradi još jednu piramidu, on bira nešto potpuno drukčije: pravokutnu kamenu strukturu, bez ijednog piramidalnog elementa, udaljenu od Gize i smještenu na visoravni južno od Sakare – izvan pogleda iz Heliopola. Sama građevina, dugačka gotovo 100 metara i široka 74, i danas djeluje monumentalno, ali potpuno odudara od svega što su faraoni prije njega gradili.

Arheolozi su desetljećima pokušavali objasniti ovaj zaokret. Neki su tvrdili da je grobnica bila privremena, drugi da Shepseskaf nije imao političku moć. No ti argumenti padaju pred činjenicom da je riječ o pažljivo projektiranom i bogato izvedenom kompleksu. Ništa u njoj nije izgledalo improvizirano ili privremeno.

‘Šokantna’ pomrčina Sunca mogla je preokrenuti vjeru jednog vladara

Talijanski arheoastronom Giulio Magli donosi fascinantnu novu interpretaciju: možda nije riječ o slabosti ili prijelaznom rješenju — već o reakciji na zastrašujući astronomski događaj. Prema njegovim proračunima, 1. travnja 2471. pr. Kr. u zoru se iznad današnje Sakare dogodila potpuna pomrčina Sunca koja je u tom dijelu Egipta trajala gotovo sedam minuta — što je izuzetno rijetko i dramatično.

Pomrčina je počela oko 7:59 ujutro, a nebo se preobrazilo u nešto što je drevni čovjek lako mogao protumačiti kao božansku intervenciju. Tijekom totaliteta, na nebu su se pojavile Venera i Merkur, smještene gotovo simetrično uz ekliptiku. Plejade, iako slabijeg sjaja, možda su bile vidljive tik do tamnog diska Sunca. Cijeli prizor bio je nevjerojatno snažan — i vrlo vjerojatno zastrašujući.

“Ukupna pomrčina trajala je gotovo sedam minuta – to je blizu fizičkog maksimuma koji pomrčine mogu doseći,” navodi Magli. “Nebo je bilo dovoljno mračno da se pojavljuju planeti, a moguće i zvjezdani skupovi. Takav prizor drevni Egipćani nisu mogli doživjeti ravnodušno.”

Je li pomrčina natjerala Shepseskafa da odbaci Sunčev kult?

Ako je Shepseskaf svjedočio toj pomrčini, ili čuo priče o njoj kao mladi princ, nije teško zamisliti da ju je shvatio kao znak od bogova. Možda ne od Ra-a, nego od nečeg starijeg, moćnijeg ili opasnijeg. Takav događaj mogao je uzrokovati duhovnu krizu – i pokrenuti odluku da odbaci Ra-ovu simboliku, uključujući piramidalni oblik grobnica.

Magli ističe da je grobnica stara 4500 godina možda namjerno podignuta točno unutar pojasa totaliteta pomrčine — kao svojevrsni spomenik tom događaju. “Njezina lokacija se gotovo savršeno poklapa s predviđenom putanjom pomrčine,” kaže Magli, “što nije nešto što možemo lako odbaciti kao slučajnost.”

To ne znači da je egipatska religija odmah napustila Sunčev kult – no upravo ta grobnica mogla bi predstavljati privremeni, ali snažan odmak, jedini takav u cijeloj četvrtoj dinastiji.

Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji i znanstvenim modelima, danas možemo s priličnom točnošću izračunati kada su se dogodile pomrčine tisućama godina unatrag. Iako se putanje totaliteta teško rekonstruiraju zbog promjena u Zemljinoj rotaciji, nove metode nude vrlo bliske procjene — dovoljne da se otvore vrata novim tumačenjima povijesti.

Grobnica stara 4500 godina tako postaje više od arheološke zanimljivosti: ona je možda odraz duhovne reakcije na nebeski fenomen, trag jedne točke u vremenu kada je Sunce nestalo s neba, a s njim i simbolika cijelog jednog božanskog poretka.