Kada je NASA-ina letjelica OSIRIS-REx 2023. godine na Zemlju dostavila dragocjene uzorke s asteroida Bennu, znanstvenici su znali da u rukama drže vremensku kapsulu iz ranih dana našeg kozmičkog susjedstva. No, ono što su pronašli u tim 4,6 milijardi godina starim stijenama iznenadilo je i najveće stručnjake. Detaljna analiza aminokiselina, temeljnih molekula koje grade proteine i čine osnovu života, otkrila je da ti spojevi nisu nužno nastali u toplim vodenim bazenima, kako se dugo vjerovalo, već u hladnom, radioaktivnom mraku svemira.
Nova studija, objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, sugerira da su neki od ključnih sastojaka za život nastali u uvjetima koji su se dosad smatrali nepogodnima. Allison Baczynski, profesorica geoznanosti na Sveučilištu Penn State, ističe kako ovi rezultati “okreću ploču” u našem razumijevanju kemije asteroida. Pokazuje se da građevni blokovi života mogu nastati u puno širem spektru uvjeta, a ne samo uz prisutnost tople tekuće vode.
Izotopski otisak u žličici svemirske prašine
Tim znanstvenika analizirao je uzorak svemirske prašine ne veći od čajne žličice, koristeći prilagođene instrumente sposobne za mjerenje izotopa, sitnih varijacija u masi atoma. Fokusirali su se na glicin, najjednostavniju aminokiselinu i ključni indikator prebiotičke kemije. Dok je prevladavajuća teorija, poznata kao “Streckerova sinteza”, nalagala da glicin nastaje reakcijom kemikalija (poput cijanovodika i amonijaka) u prisutnosti tekuće vode, izotopska analiza Bennua ispričala je drugačiju priču.
Čini se da glicin na ovom asteroidu nije nastao u “toploj kupki”, već izravno u smrznutom ledu, izložen nemilosrdnom kozmičkom zračenju u vanjskim rubovima ranog Sunčevog sustava. Baczynski napominje da bez napretka tehnologije i specijaliziranih instrumenata na Penn Stateu, ovo otkriće nikada ne bi bilo moguće jer su količine organskih spojeva u uzorku bile iznimno male.
Bennu protiv Murchisona: Dva različita svijeta
Desetljećima je “zlatni standard” za ovakva istraživanja bio meteorit Murchison, bogat ugljikom, koji je pao u Australiju 1969. godine. Njegove aminokiseline upućivale su na procese koji su zahtijevali tekuću vodu i blage temperature, uvjete kakvi su mogli postojati na drevnim matičnim tijelima takvih meteorita, ali i na ranoj Zemlji. No, usporedba s Bennuom otkrila je drastične razlike.
Ophélie McIntosh, suautorica studije, objašnjava kako različiti izotopski potpisi sugeriraju da matična tijela Bennua i Murchisona potječu iz kemijski potpuno različitih regija Sunčevog sustava. Ovo otkriće, umjesto da stavi točku na i, otvara nova pitanja. Znanstvenike je posebno zbunila glutaminska kiselina, čije su zrcalne forme (poput lijeve i desne ruke) u uzorcima s Bennua pokazale drastično različite vrijednosti dušika, što je anomalija koju tek treba objasniti. Kako zaključuje Baczynski, sada imamo više pitanja nego odgovora, a potraga za podrijetlom života seli se na analizu novih meteorita kako bismo shvatili koliko su zapravo raznoliki putevi koji vode do nastanka života.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
