Znanstvenici su otkrili da bi dvije goleme, supervruće stjenovite strukture smještene duboko ispod Afrike i Tihog oceana mogle imati ključnu ulogu u ponašanju Zemljina magnetskog polja. Nova studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Liverpoolu sugerira da te anomalije u plaštu utječu na kretanje tekućeg metala u vanjskoj jezgri, što bi moglo objasniti dugoročne promjene u magnetizmu našeg planeta.
Zemljino magnetsko polje funkcionira poput dinama, a generira ga kretanje rastaljenog željeza i nikla u vanjskoj jezgri, što stvara električne struje. Međutim, kada se prate promjene u magnetskom polju tijekom milijuna godina, njegovo ponašanje ukazuje na to da su u igri još složeniji procesi.
Kako bi otkrili o čemu je riječ, istraživači sa Sveučilišta u Liverpoolu procijenili su kako je Zemljino magnetsko polje fluktuiralo tijekom posljednjih 23 milijuna godina, koristeći skupove podataka o drevnom magnetskom polju i napredne računalne simulacije.
Anomalije ispod kontinenata
Da bi modeli imali smisla, morale bi postojati velike temperaturne razlike u različitim dijelovima gornje granice vanjske jezgre. Nalazi također pokazuju da su neki dijelovi Zemljina magnetskog polja ostali relativno stabilni stotinama milijuna godina, dok su druge regije u stanju redovitih, burnih previranja.
Jedno od objašnjenja za to mogla bi biti prisutnost “anomalnih struktura” u najvišem dijelu jezgre. To bi mogle biti nevjerojatno vruće stjenovite strukture veličine kontinenata koje utječu na ponašanje tekuće vanjske jezgre koja se nalazi ispod njih. Na temelju simulacija, najvjerojatnije je da se te anomalije nalaze ispod Afrike i Tihog oceana.
“Ovi nalazi sugeriraju da postoje snažni temperaturni kontrasti u stjenovitom plaštu neposredno iznad jezgre te da bi, ispod toplijih regija, tekuće željezo u jezgri moglo stagnirati umjesto da sudjeluje u snažnom protoku kakav se vidi ispod hladnijih regija”, objasnio je Andy Biggin, glavni autor studije i profesor geomagnetizma na Sveučilištu u Liverpoolu.
Utjecaj na tektoniku
Osim što utječu na magnetsko polje, ove podzemne strukture mogle bi imati utjecaj i na raspored kontinenata na planetu. Ovi utjecajni “mjehuri” djeluju kao toplinska sidra za strukturu planeta koja je u stalnom pokretu. Moduliranjem topline koja se diže iz jezgre, oni vjerojatno diktiraju lokaciju plaštnih perjanica (plumes), masivnih struktura vrućih stijena koja s vremenom mogu razdvojiti tektonske ploče.
Anomalne strukture mogle bi zapravo određivati gdje kora ostaje stabilna, a gdje je predodređena za pucanje, orkestrirajući tako spori ples kopnenih masa diljem globusa.
“Ovi nalazi također imaju važne implikacije za pitanja koja okružuju drevne konfiguracije kontinenata – poput formiranja i raspada Pangee – te mogu pomoći u rješavanju dugotrajnih nejasnoća u drevnoj klimi, paleobiologiji i formiranju prirodnih resursa”, rekao je Biggin.
“U tim se područjima pretpostavljalo da se Zemljino magnetsko polje, kada se usrednji kroz duga razdoblja, ponašalo kao savršeni šipkasti magnet poravnat s rotacijskom osi planeta. Naši nalazi pokazuju da to možda nije sasvim točno”, zaključio je.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
