Nakon ljetnih opažanja 2025. godine bilo je jasno da se međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS okreće oko svoje osi u razdoblju od 16,16 sati, s vrlo malom nesigurnošću mjerenja. Kako piše profesor Avi Loeb, takav ritam rotacije trebao bi ostaviti prepoznatljiv trag na svim mlazovima plina i prašine koji izbijaju s površine, no nova snimanja nakon perihela otvaraju pitanje koje je teško uklopiti u uobičajenu sliku kometa.
Mlazovi koji se ne šire unatoč rotaciji
Prve snimke objavljene početkom studenoga otkrile su složenu strukturu mlazova oko 3I/ATLAS-a. Umjesto razlivenih tragova koje bi očekivala fizika rotirajućeg tijela, slika snimljena 9. studenoga 2025. prikazuje iznimno uske, izdužene mlazove koji se protežu na više od milijun kilometara. Pri tipičnoj brzini isparavanja hlapljivih tvari s prirodnih kometa, oko 400 metara u sekundi, materijalu bi trebalo mjesec dana da dosegne takvu udaljenost. U teoriji bi rotacija u tom vremenu trebala potpuno zamagliti smjer mlaza.
Ako se objekt doista i dalje okreće svakih 16,16 sati, tada se postavlja pitanje kako mlazovi mogu ostati ovako stabilno usmjereni, kaže Loeb.
Mogućnost da je izbacivanje materijala usporilo rotaciju nije uvjerljiva. Asimetrično otpuštanje plina obično pojačava rotaciju, a ne smanjuje je. Novi podaci o rotacijskom razdoblju očekuju se uskoro, no zasad takvo objašnjenje nema potporu.
Druga ideja je da se isparavanje događa samo pri određenim kutovima osvjetljenja, na položajima koje određuju reljef jezgre i podzemni džepovi leda. Primjerice, led skriven u udubinama okruženim visokim stijenskim rubovima mogao bi sublimirati samo kada Sunce dospije pod točno određen kut. To bi generiralo mlaz koji pulsira svakih 16,16 sati i pritom stvara niz odvojenih oblaka, razmaknutih za oko 23 270 kilometara. Na duljini od milijun kilometara trebalo bi se vidjeti oko 43 takvih nakupina. Svi bi trebali biti usmjereni prema Suncu, jer se led brzo hladi kad ostane u sjeni.
No ova pojava ne može objasniti mlazove koji su jasno usmjereni suprotno od Sunca, a upravo su takve strukture zabilježili M. Jäger, G. Rhemann i E. Prosperi na snimci od 8. studenoga 2025.
Fragmenti ili nešto drugo?
Jedna zamisao koja se spominje jest da mlazovi zapravo predstavljaju trag isparenih fragmenata izbačenih iz jezgre. Takvo tumačenje podrazumijevalo bi eksplozivan događaj blizu perihela. Međutim, snimka D. Jewitta i J. Luua od 11. studenoga prikazuje jedan kompaktan objekt bez naznaka raspada, što tu mogućnost čini upitnom.
Najodvažnije tumačenje upućuje na to da bi mlazovi mogli biti umjetnog podrijetla, poput potisnika koji održavaju stabilnu orijentaciju objekta. Ovo gledište zasad nema izravne potvrde, ali se spominje kao jedna od hipoteza u nizu fenomena koji kod 3I/ATLAS-a odstupaju od očekivanog.
Bez obzira na konačan odgovor, time se popis anomalija povećao na dvanaest, a svaka od njih sama po sebi bila bi rijetkost.
Popis dosad zabilježenih anomalija 3I/ATLAS-a
-
Retrogradna putanja poravnata je s ekliptikom planeta na manje od pet stupnjeva, uz vjerojatnost od samo 0,2 posto.
-
Tijekom srpnja, kolovoza i početkom studenoga 2025. objekt je pokazivao mlaz usmjeren prema Suncu, koji nije optička iluzija nego fizički mlaz, drukčiji od onoga viđenog kod poznatih kometa.
-
Jezgra je oko milijun puta masivnija od 1I/ʻOumuamua i tisuću puta masivnija od 2I/Borisova, a kreće se i većom brzinom od oboje. Kombinirana vjerojatnost takvog slučaja manja je od 0,1 posto.
-
Vrijeme dolaska sinkronizirano je tako da objekt prođe na desetke milijuna kilometara od Marsa, Venere i Jupitera, dok je pri perihelu ostao nevidljiv sa Zemlje. Procijenjena vjerojatnost iznosi 0,005 posto.
-
Plin koji objekt izbacuje sadrži puno više nikla nego željeza, što je omjer kakav se susreće u industrijskim legurama. Omjer nikla i cijanida veći je za više redova veličine nego kod svih poznatih kometa, uključujući 2I/Borisov. Vjerojatnost: ispod jedan posto.
-
U plinovitoj komi nalazi se samo četiri posto vode po masi, iako je voda osnovni materijal kometa u Sunčevu sustavu.
-
Objekt pokazuje izrazito negativnu polarizaciju, veću od svega dosad zabilježenog, uključujući 2I/Borisov. Vjerojatnost: ispod jedan posto.
-
Dolazi iz smjera koji se poklapa s položajem radio signala “Wow!” unutar devet stupnjeva, uz vjerojatnost od 0,6 posto.
-
Blizu perihela objekt se posvijetlio brže nego ijedan poznati komet i pritom bio plaviji od Sunca.
-
Mlazovi usmjereni prema Suncu i od Sunca zahtijevaju površinu jezgre preveliku da bi apsorbirala dovoljnu količinu sunčeve topline potrebnu za sublimaciju opaženog protoka mase.
-
Blizu perihela bilježi se negravitacijsko ubrzanje koje bi zahtijevalo isparavanje barem 13 posto ukupne mase objekta, iako preliminarne snimke pokazuju da se jezgra nije raspala.
-
Mlazovi ostaju usko poravnati na duljini od milijun kilometara, u više različitih smjerova, unatoč izmjerenom razdoblju rotacije.
Profesor Avi Loeb zasad nije ažurirao mjesto objekta na Loebovoj ljestvici, sustavu procjene vjerojatnosti tehnološkog podrijetla međuzvjezdanih objekata. U tjednima koji dolaze očekuje se mnogo novih podataka.
Ako se pokaže da brzina, sastav i količina materijala u mlazovima odgovaraju prirodnoj sublimaciji leda iz džepova na površini kometa, ocjena će se sniziti. Ako brojke budu nespojive s djelovanjem sunčeve topline na prirodni komet, ljestvica će se podići iznad sadašnje vrijednosti 4. Maksimalna vrijednost 10 bila bi dosegnuta samo u slučaju otkrivanja novih objekata u blizini Zemlje ili Marsa koji bi bili povezani s 3I/ATLAS-om.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
