Tijekom višemjesečnih boravaka na Međunarodnoj svemirskoj postaji, brojni astronauti počeli su primjećivati pogoršanje vida. Neki su trebali jače naočale za čitanje, dok su drugi prijavljivali zamagljenost i smanjenu oštrinu slike. Liječnički pregledi otkrili su oticanje očnog živca i promjene u obliku očne jabučice — simptome koji su kasnije objedinjeni pod nazivom svemirski neuro-oftalmološki sindrom, poznat kao SANS.
Pomak tekućina u bestežinskom stanju
Glavni uzrok ovog sindroma povezuje se s promjenama u raspodjeli tjelesnih tekućina u uvjetima mikrogravitacije. Bez utjecaja Zemljine gravitacije, krv i likvor pomiču se prema glavi, što može povećati tlak unutar lubanje i uzrokovati strukturne promjene u očima.
Jedno od aktualnih istraživanja, nazvano Thigh Cuff, ispituje može li korištenje steznika na bedrima usporiti ili preusmjeriti taj tok tekućina. Ideja je jednostavna: mehaničko sužavanje krvnih žila u nogama moglo bi potaknuti zadržavanje tekućine u donjem dijelu tijela i tako smanjiti njezino nakupljanje u glavi, uključujući područje oko očiju.
Ako se pokaže učinkovitom, ova metoda mogla bi postati jednostavna mjera prevencije problema s vidom tijekom budućih dugotrajnih misija, uključujući planirane letove na Mjesec i Mars. Tehnologija bi mogla imati primjenu i na Zemlji, primjerice kod pacijenata na dugotrajnom ležanju ili kod bolesti koje uzrokuju nakupljanje tekućine u gornjem dijelu tijela.
Prvi konkretni podaci o promjenama vida
Istraživanje Fluid Shifts, provedeno između 2015. i 2020., bilo je prvo koje je sustavno analiziralo kako mikrogravitacija utječe na drenažu krvi iz mozga. Paralelno s tim, projekt Vision Impairment and Intracranial Pressure (VIIP) testirao je hipotezu da povećani intrakranijalni tlak, izazvan pomakom tekućina, igra ključnu ulogu u razvoju SANS-a.
Za potrebe istraživanja provedeni su detaljni pregledi vida, snimanja mrežnice i vidnog živca te magnetska rezonanca očnih struktura. Oko 300 astronauta ispunilo je i upitnike o promjenama vida tijekom svojih misija, čime su prikupljeni vrijedni podaci o učestalosti i razini simptoma.
U jednom od znanstvenih radova objavljenih kao rezultat istraživanja, autori su opisali razvoj prijenosnog dijagnostičkog uređaja koji koristi prikaz u virtualnoj stvarnosti za neinvazivnu procjenu promjena oka. Takav uređaj mogao bi astronautima omogućiti samostalno praćenje simptoma bez potrebe za složenom medicinskom opremom.
Drugi tim istraživača usmjerio se na promjene u promjeru ovojnice vidnog živca, što se pokazalo korisnim pokazateljem za rano otkrivanje oštećenja vida. Predloženo je i standardiziranje mjernih metoda, kako bi se rezultati između različitih misija mogli bolje uspoređivati.
Slučaj koji je promijenio pristup
Jedna od studija temeljila se na slučaju astronauta kod kojeg su promjene bile izraženije nego kod većine. Nakon šest mjeseci u orbiti, pacijent je pokazivao teže simptome, ali su se oni ublažili nakon što je u kabini snižena razina ugljikova dioksida, a astronaut počeo primati dodatke vitamina B.
Iako pojedinačni slučaj ne omogućuje izravno zaključivanje o uzročno-posljedičnoj vezi, poboljšanje simptoma bilo je dovoljno izraženo da sugerira kako bi okolišni čimbenici poput koncentracije CO₂ mogli imati znatan utjecaj na pojavu SANS-a. Ovo je ujedno bilo i prvo dokumentirano korištenje vitaminske terapije za ublažavanje simptoma tijekom leta.
Kanadska svemirska agencija (CSA) u istraživanju SANSORI koristila je optičku koherentnu tomografiju (OCT) kako bi analizirala elastičnost očnog tkiva. Na Zemlji se smanjenje elastičnosti povezuje sa starenjem, glaukomom i kratkovidnošću, a sada se pokazalo da i dugi boravak u svemiru mijenja mehanička svojstva tkiva oko oka.
To može dodatno pridonijeti razvoju SANS-a, ali i otvoriti put za bolje razumijevanje degenerativnih promjena vida kod starijih pacijenata na Zemlji.
Genetski učinci mikrogravitacije
Japanska svemirska agencija (JAXA) provela je istraživanje MHU-8 na miševima, analizirajući promjene u ekspresiji gena nakon boravka u svemiru. Poseban fokus bio je na vidnom živcu i mrežnici. Rezultati su pokazali molekularne promjene koje bi mogle objasniti nastanak SANS-a na staničnoj razini.
Zanimljivo je da se primjenom umjetne gravitacije neki od tih učinaka mogu ublažiti, što otvara mogućnost razvoja rotirajućih modula za buduće misije.
Ova serija istraživanja donosi dosad najcjelovitiju sliku o tome kako mikrogravitacija utječe na vid, od promjena tlaka do genetike. Iako je SANS specifičan za svemirsko okruženje, znanja prikupljena u orbiti mogla bi imati širu medicinsku primjenu — u prevenciji, dijagnostici i liječenju poremećaja vida i neuroloških simptoma kod pacijenata na Zemlji.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
