Duboko ispod površine Zemlje prostire se golem, gotovo nepoznat ekosustav. Riječ je o “podzemnoj biosferi” u kojoj, prema novim procjenama, žive milijarde mikroorganizama, toliko raznoliki da su znanstvenici ovu riznicu života nazvali “podzemni Galapagos”.
Njihovo postojanje otkriva koliko je priroda prilagodljiva, jer ti mikroskopski oblici života opstaju u uvjetima koji se na prvi pogled čine neprijateljskima: bez svjetla, s minimalno hranjivih tvari, pod golemim pritiskom i na temperaturama koje daleko premašuju ono što smatramo pogodnim za život.
Znanstvenici su svoje nalaze iznijeli još 2018. godine na sastanku American Geophysical Union (AGU). Tada su po prvi put procijenili razmjere ovog skrivenog ekosustava, i podaci su nadmašili sva očekivanja.
Prema njihovim izračunima, otprilike 70 posto svih mikroorganizama na Zemlji nalazi se pod zemljom. U masi to predstavlja između 15 i 23 milijarde tona ugljika, stotinama puta više od ukupne mase ugljika koju predstavlja čitavo čovječanstvo na površini planeta.
Život u Zemljinim dubinama
Glavni stanovnici dubina su bakterije i njihovi evolucijski srodnici arheje, dok je i broj eukariota (stanica sa složenijom građom, poput gljiva i jednostaničnih životinja) iznenađujuće visok. Jedan od upečatljivijih primjera je otkriće nematode (sitnog crva) pronađenog 1,4 kilometra ispod zemlje u južnoafričkom rudniku zlata.
“I prije deset godina imali smo tek nekoliko uzoraka s mjesta gdje bismo očekivali život. Danas, zahvaljujući uzorkovanju u ekstremnim dubinama, znamo da mikroorganizmi postoje gotovo svugdje, premda smo dosad istražili tek neznatni dio duboke biosfere”, izjavila je tada Karen Lloyd, izvanredna profesorica mikrobiologije na Sveučilištu Tennessee.
Nalazi su rezultat objedinjavanja desetaka istraživanja u kojima su analizirani uzorci izvađeni bušenjem Zemljine kore, na dubinama između 2,5 i 5 kilometara, kako ispod oceanskih dna, tako i u unutrašnjosti kontinenata.
Jedan od najzapanjujućih zaključaka jest da je volumen podzemne biosfere gotovo dvostruko veći od svih svjetskih oceana zajedno.
Život na granici mogućeg
Unatoč paklenim uvjetima, visokoj temperaturi, pritiscima koji drobe stijene i gotovo potpunom izostanku hranjivih tvari, ovaj skriveni svijet vrvi životom. Znanstvenici ističu da proučavanje takvih ekosustava može pomoći u razumijevanju granica života na Zemlji, ali i pružiti tragove o tome gdje bismo život mogli pronaći na drugim planetima.
“Naše studije donijele su mnoštvo novih spoznaja, ali i jasnu svijest o tome koliko toga još ne znamo o životu u dubinama Zemlje”, istaknuo je Rick Colwell, mikrobni ekolog sa Sveučilišta Oregon State.
Prema njegovim riječima, još nije razjašnjeno kako točno duboki podzemni život utječe na površinske ekosustave, i obratno. Ono što za sada ostaje predmet divljenja jest nevjerojatna raznolikost metaboličkih procesa koji omogućuju životu da preživi i u najoskudnijim i najneprijateljskijim uvjetima na našem planetu.
Život, čini se, uvijek pronađe način, pa čak i kilometrima ispod Zemljine kore, u tami i tišini koje tek počinjemo razumijevati.
Upravo zato vrijedi s posebnom pažnjom promatrati i Mars. Ako na njegovoj površini još nismo pronašli jasne tragove života, podaci s vlastitog planeta sugeriraju da su podzemne dubine pravo mjesto za potragu. Kao što duboka biosfera na Zemlji pokazuje, život može opstati u uvjetima bez svjetlosti, s minimalnim hranjivim tvarima i pod golemim tlakom – što znači da bi slični mikroorganizmi mogli preživljavati i ispod tla Crvenog planeta.
Buduće misije prema Marsu, poput onih koje planira NASA ili Europska svemirska agencija, stoga bi morale uključivati instrumente sposobne za bušenje i istraživanje ispod površine, a ne samo analizu tla i stijena na površini. To je ključ ako želimo saznati krije li Mars živi svijet u svojim skrivenim dubinama.
Ovakva otkrića na Zemlji dodatno dobivaju na važnosti kada se prisjetimo drugih ledenih svjetova Sunčeva sustava. Ispod ledene kore Jupiterova mjeseca Europe i Saturnovog mjeseca Enkelada nalaze se oceani koji, baš kao i duboka biosfera Zemlje, postoje u potpunom mraku i pod velikim tlakovima. Ako život može opstati kilometrima ispod Zemljine kore, zašto ga ne bi moglo biti i u tim podzemnim oceanima?
Takve usporedbe pokazuju da granice života nisu onakve kakvima smo ih zamišljali. Umjesto da tražimo uvjete “slične Zemlji” na drugim svjetovima, možda bismo trebali krenuti tragom mikroorganizama koji su na našem planetu uspjeli zauzeti najneprijateljskija skrovišta.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
