Mnoga izvješća iz doba antike o epidemijama kuge ukazuju na Egipat kao ishodište za širenje bolesti preko Sredozemlja. No, koliko je ta pretpostavka utemeljena? Tim istraživača sa Sveučilišta u Baselu usmjerio je svoj fokus na temeljitu analizu povijesnih zapisa i arheogenetskih dokaza, težeći da osvijetli tradicionalne poglede na ovu tematiku.
Povijesni zapisi, poput onih koje je zabilježio Tukidid, opisuju strahovite simptome Atenske kuge između 430. i 426. godine prije Krista – crvene i upaljene oči, loš zadah, groznica, te nasilne konvulzije, čirevi i mjehuri koji prekrivaju tijelo. Tukidid je sumnjao da je epidemija započela u Etiopiji, no ovaj naziv odnosi se na regiju južno od Egipta, a ne na današnju Etiopiju, kako pojašnjava profesorica Sabine Huebner, stručnjakinja za drevnu povijest sa Sveučilišta u Baselu.
Istraživanja su pokazala da su i kasnije epidemije, poput Antoninske, Kiprijanske i Justinijanske kuge, koje su poharale svijet od drugog do šestog stoljeća, možda imale korijene u Egiptu i Etiopiji.
Projekt pod pokroviteljstvom Švicarske nacionalne znanstvene zaklade otkrio je zanimljive uvide. Profesorica Huebner i postdoktorand dr. Brandon McDonald analizirali su dostupne antičke izvore, posebice papiruse, tragajući za spomenima epidemija vezanih uz Egipat.
Njihovi nalazi, objavljeni u časopisu Journal of Interdisciplinary History, daju novu perspektivu o Justinijanskoj kugi (541.-544.) koja je najprije zahvatila Sredozemlje preko Egipta, dok za druge epidemije poput Antoninske (165.-180.) i Kiprijanske (251.-270.) kuge, ne postoji izravni dokaz njihovog širenja iz Afrike.
Egipat, kao ključno trgovinsko čvorište i “žitnica Rima“, igrao je značajnu ulogu u širenju bolesti. Povezivanje različitih regija kroz trgovinske puteve preko Nila i Crvenog mora stvorilo je uvjete za širenje patogena. Povoljni klimatski uvjeti duž Nila, za razliku od suhe pustinjske klime, također su mogli pridonijeti razvoju patogena.
Istraživači ukazuju na potencijalnu vezu između klimatskih promjena i izbijanja drevnih epidemija, posebno ističući važnost nositelja bolesti poput buha i komaraca. Daljnja arheogenetska istraživanja mogla bi pružiti dodatne uvide o patogenima iz drevnog svijeta i njihovom utjecaju na društva.
Sabine Huebner ističe da je percepcija Egipta kao izvorišta kuga dio tradicije, podržana opisima u hetitskim, egipatskim izvorima i Starom zavjetu. Osim toga, Tukididova naracija o Atenskoj kugi postavila je temelje za literarni topos koji su kasniji povjesničari slijedili, prenoseći njegovu živopisnu naraciju o porijeklu epidemija koje su sami doživjeli.
Ovo istraživanje ne samo da produbljuje naše razumijevanje prošlih epidemija, već i pridonosi boljem shvaćanju evolucije patogena i epidemiologije kroz vrijeme i prostor.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
