Dvije svemirske sonde, Hera i Europa Clipper, uskoro bi se mogle naći na neočekivanom mjestu: u samom tragu međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS. Prema analizi Samuela Granda s Finskog meteorološkog instituta i Gerainta Jonesa iz ESA-e, njihova bi se putanja mogla približiti repu kometa dovoljno da detektori zabilje čestice iona koje nastaju dok se ledeno jezgro topi i izbacuje materijal pod utjecajem Sunčeve topline.
Neočekivano poravnanje orbita
ESA-ina sonda Hera trenutačno putuje prema binarnom asteroidu Didymos–Dimorphos, poznatom po NASA-inom udaru DART iz 2022. godine, eksperimentu koji je prvi put u povijesti promijenio orbitu jednog svemirskog tijela. Daleko iza nje, u drugom dijelu Sunčeva sustava, NASA-in Europa Clipper juri prema Jupiterovu mjesecu Europi, gdje će istraživati ledenu koru i mogućnost postojanja oceana ispod nje. Dvije misije imaju potpuno različite ciljeve, ali ih ovih dana spaja neobična koincidencija: njihove će se orbite nakratko poravnati s tragom međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS, u smjeru kojim Sunčev vjetar raznosi materijal iz njegova repa.
Prema izračunima, Hera bi to područje mogla dosegnuti između 25. listopada i 1. studenoga, a Europa Clipper nekoliko dana kasnije, između 30. listopada i 6. studenoga. Vrijeme je, međutim, iznimno kratko za ove dvije misije, ni jedna od misija nije bila osmišljena za ovakav pokus. Ipak, u znanosti se prilike ne odbacuju lako, pogotovo kada postoji mogućnost da se izravno istraži rep međuzvjezdanog objekta, nešto što dosad nitko nije uspio.
Komet 3I/ATLAS otkriven je tek u lipnju, a od tada pokazuje sve burniju aktivnost. Kako se približava Suncu, njegovo ledena jezgra ispušta ogromne količine vodene pare, stvarajući rep koji se proteže milijunima kilometara. Taj oblak plinova i iona sada se više ne može vidjeti sa Zemlje, ali se očekuje da će rasti sve do perihelija, točke najbliže Suncu, 29. listopada.
Zasluge za snimku: NSF NOIRLab
Model “Tailcatcher” i šanse za mjerenje
Kako bi procijenili koliko će se sonde zapravo približiti repu, Samuel Grand i Geraint Jones koristili su računalni model nazvan “Tailcatcher”. On simulira kako Sunčev vjetar oblikuje i nosi ionske čestice iz kometa, ovisno o njihovoj brzini, te izračunava najmanju moguću udaljenost svake letjelice od središnje osi repa. Problem je što se točni podaci o Sunčevu vjetru obično dobivaju tek naknadno, pa je teško unaprijed predvidjeti gdje će se točno nalaziti oblak čestica u trenutku prolaska.
Ipak, procjene su optimistične: Hera bi mogla proći na oko 8,2 milijuna kilometara od središta repa, a Europa Clipper na oko 8 milijuna. Za aktivan komet poput 3I/ATLAS-a to bi moglo biti dovoljno blizu da instrumenti zabilježe barem dio iona koji se šire kroz međuzvjezdani prostor.
Hera, nažalost, nema opremu za mjerenje plazme ni magnetskih promjena. Europa Clipper zato ima, magnetometar i plazma analizator mogli bi registrirati upravo ono što znanstvenici žele: tragove međuzvjezdanih iona i promjene u magnetskom polju koje izaziva rep kometa.
Ako kontrolni timovi reagiraju na vrijeme i prilagode putanju ili režim mjerenja, Europa Clipper bi mogao postati prva sonda koja je izravno zabilježila čestice iz repa međuzvjezdanog kometa.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
