Nova studija sugerira da su prije milijardi godina na Crvenom planetu postojala stabilna, vodom bogata područja idealna za razvoj života.
Na površini Marsa, među kraterima, visoravnima i nanosima prašine, znanstvenici su pronašli dokaze o drevnim jezerima koja su nekoć mirno postojala u nizinama Crvenog planeta. Nova analiza pokazala je da su debeli slojevi gline, neki dublji od deset metara, nastali upravo u tim vodenim okolišima — bogatima mineralima, ali pošteđenima snažnih geoloških poremećaja. Takvi uvjeti, kažu istraživači, mogli su biti pogodni za razvoj života.
U studiji objavljenoj u časopisu Nature Astronomy, tim sa Sveučilišta u Texasu proučavao je 150 nalazišta gline na Marsu, uz pomoć podataka prikupljenih iz orbite. Zaključak je jasan: najveći broj tih naslaga nalazi se u niskim, ravnim regijama, u blizini nekadašnjih jezera, ali izvan područja snažne erozije. Drugim riječima — u krajolicima gdje je vrijeme teklo sporo, a voda mirno stajala.
Gdje je bilo vode, moglo je biti i života
“Ova područja imala su puno vode, ali vrlo malo tektonskih poremećaja. Teren je bio stabilan, a to je ključno ako govorimo o potencijalno nastanjivim okolišima,” rekla je Rhianna Moore, glavna autorica studije i stručnjakinja za planetarnu geologiju. Istraživanje je provela u okviru Centra za proučavanje nastanjivosti planetarnih sustava u Austinu, a danas radi u NASA-i na projektu Artemis.
Na Zemlji, najdeblji slojevi gline danas se formiraju u tropskim područjima gdje postoji visoka razina vlage, ali i relativno malo fizičke erozije. Isto se, čini se, dogodilo i na Marsu, i to u razdoblju prije 3 do 4 milijarde godina kada je planet bio topliji, vlažniji i klimatski aktivniji.
“Debeli slojevi gline ne nastaju bilo gdje. Potrebna je voda, mirno okruženje i puno vremena,” kaže Tim Goudge, suautor studije i profesor geoznanosti. “Na Marsu je sve to očito postojalo — barem u tim specifičnim područjima.”
Glina čuva tajne izgubljenog ciklusa
No, glina na Marsu krije još jednu enigmu. Premda su uvjeti nekoć pogodovali stvaranju karbonatnih stijena — koje na Zemlji nastaju kada voda i ugljikov dioksid reagiraju sa stijenama — takve stijene gotovo da ne postoje na Marsu. Znanstvenici sumnjaju da je glina djelovala poput spužve: upijala je vodu i vezala kemijske ostatke prije nego što su stigli reagirati s okolišem.
Ovo bi moglo objasniti zašto Mars, iako je u prije milijare godina imao aktivne vulkane i guste oblake CO₂, nije stvorio značajne količine karbonata koji bi inače regulirali klimu. Bez njih, efekt staklenika mogao se pojačavati, što bi dovelo do toplijeg i vlažnijeg razdoblja — idealnog za formiranje gline, ali istovremeno i destabilizaciju klimatske ravnoteže.
“To je vjerojatno samo jedan od faktora koji objašnjavaju čudni manjak karbonata na Marsu,” dodaje Moore.
Iako Mars danas izgleda poput beživotne pustinje, njegovi geološki slojevi pričaju sasvim drugačiju priču. Slojevi gline sačuvali su kemijske potpise jednog izgubljenog doba — razdoblja u kojem su postojali jezera, stabilne doline, i možda, samo možda, uvjeti za nastanak života.
Za znanstvenike, ta nalazišta sada predstavljaju više od geološke zanimljivosti. Ona su potencijalne mete za buduće robotske misije, pa čak i ljudske ekspedicije. Jer ako je život na Marsu ikada postojao, šansa da pronađemo njegove tragove možda leži upravo u tim tihim, glinenim oazama.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
