CT snimka zavirila u dinosaurovo jaje staro 80 milijuna godina – struktura je netaknuta

Stručnjaci njujorškog Državnog muzeja proveli su detaljne CT snimke dvaju izuzetno rijetkih fosila – jajeta dinosaura i lubanje golemog dabra. Snimanja su provedena 11. lipnja u suradnji s radiolozima Medicinskog centra Albany, s ciljem da se zavire u unutrašnje strukture ovih drevnih ostataka, bez da ih se ošteti.

“Rezultati su nam dali potpuno nove uvide u dva izuzetna primjerka iz našeg fundusa. Ova otkrića bit će neprocjenjiva za daljnja znanstvena istraživanja i edukaciju,” izjavio je Michael Mastroianni, privremeni zamjenik povjerenika za kulturnu edukaciju.

Jaje iz doba dinosaura

Središnji predmet interesa bio je fosilizirano jaje hadrosaura, biljojednog dinosaura koji je živio u kasnoj kredi, prije otprilike 70 do 80 milijuna godina. Vjeruje se da potječe iz Azije, iako su hadrosauri bili široko rasprostranjeni, uključujući i današnji sjeveroistok SAD-a.

CT snimka nije potvrdila prisutnost embrija jer nisu uočene jasne gustoće koje bi na njega ukazivale. No, ono što jest otkriveno pokazuje da je jaje iznimno dobro očuvano – njegova struktura je gotovo netaknuta. Posebno zanimljiv detalj bila je mala šupljina unutar jajeta koju znanstvenici planiraju dodatno analizirati kako bi utvrdili njezinu prirodu.

Hadrosauri su bili među najrasprostranjenijim biljojedima svog vremena, a tragovi njihove prisutnosti sve češće izlaze na vidjelo – poput otiska stopala dugačkog 92 centimetra, pronađenog ove zime u Mongoliji.

Divovski dabar iz ledenog doba

Uz jaje, tim je analizirao i lubanju izumrlog dabra poznatog kao Castoroides ohioensis. Ova životinja iz razdoblja pleistocena bila je veličine današnjeg crnog medvjeda, a njezina lubanja, sada prvi put opisana i obrađena CT tehnologijom, smatra se izuzetno važnim primjerkom.

Istraživači se nadaju da će im snimke otkriti više o prehrani, ponašanju i evoluciji ove davno nestale vrste. Golemi dabar nestao je prije otprilike 10.000 godina, vjerojatno uslijed klimatskih promjena i gubitka staništa.

“Ne možemo znati sve golim okom. Ovakva suradnja otvara vrata znanjima koja bismo inače teško dosegnuli,” rekao je dr. Robert Feranec, voditelj istraživanja i kustos za pleistocenske kralježnjake. “Ove snimke su tek početak – one su odskočna daska prema još dubljem razumijevanju razvoja i reprodukcije izumrlih vrsta.”

Istraživanje će se nastaviti kroz naredne mjesece, a tim se nada da će ovi nalazi pomoći u dodatnom mapiranju prirodne povijesti područja današnje savezne države New York.