Na površini Mjeseca svakog sata dogodi se više kratkih, svjetlosnih bljeskova. Neki su uzrokovani udarima meteoroida, ali dio ih i dalje prkosi znanstvenim objašnjenjima.
Ljetne večeri 1178. godine, engleski redovnik Gervase iz Canterburyja zabilježio je neobičan prizor na nebu. Prema njegovu opisu, gornji „rog” mladog Mjeseca iznenada se razdvojio, a iz sredine je izbio vatreni stup koji je izbacivao žeravicu, vatru i iskrice. Tijelo Mjeseca, dodao je, „trzalo se kao ranjena zmija”.
Premda zapisan u srednjovjekovnom jeziku, taj opis smatra se jednim od prvih svjedočanstava o onome što današnja astronomija naziva prolazne mjesečeve pojave (engl. transient lunar phenomena, TLP) — kratki, lokalizirani bljeskovi svjetla na površini Mjeseca koji nemaju jednoznačno objašnjenje.
Od mitova do promatranja
Iako su TLP-i kroz povijest često odbacivani kao optičke varke, s razvojem teleskopa u 17. stoljeću postali su predmet sve češćih opažanja. Unatoč tome, sve do druge polovice 20. stoljeća znanstvena ih zajednica nije uzimala ozbiljno.
Situacija se počela mijenjati zahvaljujući britanskom astronomu amateru Patricku Mooreu, koji je godinama sustavno promatrao Mjesec i bilježio sumnjive bljeskove. “Neke su pojave bile samo privremena zatamnjenja poznatih detalja površine, dok su druge bile jasno obojene, često crvene”, napisao je Moore 1977. godine.
U to se vrijeme još vjerovalo da su takvi događaji rijetkost — mnogi iskusni promatrači tvrdili su da su ih uočili svega nekoliko puta u stotinama sati promatranja. No podaci prikupljeni u novije vrijeme sugeriraju drukčiju sliku.
Prema procjenama Europske svemirske agencije (ESA), na cijeloj površini Mjeseca može se dogoditi i do osam bljeskova na sat.
Izvor: projekt NELIOTA / ESA
Plin koji svijetli na Suncu
Jedna od prvih suvremenih teorija pokušala je objasniti TLP ispuštanjem plinova iz unutrašnjosti Mjeseca. Po toj ideji, kroz pukotine u kori Mjeseca povremeno izlaze oblaci plina koji, obasjani Sunčevom svjetlošću, postaju vidljivi kao prolazni sjaj.
Kasnija istraživanja potvrdila su da Mjesec povremeno izbacuje radon — radioaktivni plemeniti plin koji nastaje prirodnim raspadom u stijenama. To je dodatno učvrstilo hipotezu o “plinskim bljeskovima” kao jednom od mogućih objašnjenja.
Ipak, dokazi su ograničeni i teorija ostaje samo djelomično prihvaćena. Današnje dominantno tumačenje usmjerava pogled prema nebu.
Meteori bez … kočnice?
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu koja bi spržila dolazne meteoroide. Umjesto toga, njegovu površinu izravno bombardiraju čestice iz svemira, stvarajući pri udaru kratkotrajni, ali vidljiv bljesak.
Procjenjuje se da Mjesec godišnje pogodi oko 33.000 meteoroida veličine teniske loptice. Veći udari, iako rjeđi, proizvode još intenzivniji sjaj, vidljiv čak i s tla na Zemlji.
Kako bi precizno pratili takve događaje, ESA je između 2017. i 2023. provela projekt NELIOTA (Near-Earth Object Lunar Impacts and Optical Transients), koji je pomoću dvostrukog teleskopa bilježio trenutke udara u Mjesečevu površinu.
Samo u razdoblju od kolovoza 2019. do kolovoza 2023. zabilježeno je 113 potvrđenih i još 70 mogućih bljeskova. Na temelju tih podataka procjenjuje se da Mjesec u prosjeku pogodi oko 7,4 meteoroida na sat, a u vrijeme prolaska kroz guste meteoroidne oblake i do 12,6 na sat.
Ali ne uklapaju se svi bljeskovi
Iako većina TLP-a vjerojatno nastaje udarima meteoroida, ostaje dio opažanja koji ne odgovara tom obrascu. Neki bljeskovi traju predugo, pojavljuju se na neočekivanim lokacijama ili imaju nepravilne boje.
Zbog toga neki znanstvenici istražuju druge mogućnosti — od geološke aktivnosti u unutrašnjosti Mjeseca, preko ispuštanja plinova, do interakcije s visokofrekventnim česticama iz Sunčeva vjetra. Iako su takva tumačenja zasad spekulativna, ne mogu se u potpunosti isključiti.
Unatoč desetljećima promatranja, TLP-i ostaju otvoreno pitanje. Tehnologija danas omogućuje preciznije promatranje nego ikad prije — brze kamere, automatizirani teleskopi i stalno praćenje površine Mjeseca otkrivaju nove podatke gotovo svakodnevno.
No jedno je jasno: dok god svi zabilježeni bljeskovi ne dobiju uvjerljivo objašnjenje, priča o prolaznim pojavama na Mjesecu ostat će jedno od najintrigantnijih poglavlja lunarne znanosti.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
