Mali, tamni asteroid koji kruži blizu Zemlje pretvorio se u vremensku kapsulu za znanstvenike. Bennu, objekt promjera oko 500 metara, sadrži fragmente nastale u različitim dijelovima Sunčeva sustava, pa čak i materijal stariji od samog Sunca. Novi rezultati otkrivaju da je njegovo matično tijelo bilo svijet s tekućom vodom i kemijskim procesima koji su oblikovali stijene prije milijardi godina.
NASA-ina misija OSIRIS-REx 2023. godine donijela je na Zemlju više od 120 grama tla s Bennua, najveću količinu materijala ikad prikupljenu s jednog asteroida. Istraživački timovi diljem svijeta dobili su priliku proučiti ovaj dragocjeni uzorak, a prvi rezultati objavljeni su u časopisima Nature Astronomy i Nature Geoscience.
Analize otkrivaju nevjerojatnu raznolikost. U istom uzorku nalaze se minerali koji su mogli nastati samo blizu Sunca, gdje su temperature ekstremno visoke, ali i spojevi iz udaljenih, hladnijih dijelova Sunčeva sustava, vjerojatno izvan orbite Saturna. Još iznenađujuće, dio čestica potječe iz vremena prije nastanka našeg sustava – riječ je o međuzvjezdanoj prašini i organskim molekulama koje su se oblikovale oko drugih zvijezda.
“Uzorci Bennua pokazuju veću koncentraciju organskih spojeva i minerala iz unutarnjeg Sunčeva sustava nego što smo vidjeli na asteroidu Ryugu ili u poznatim CI hondritima”, kaže Ann Nguyen iz NASA-inog Svemirskog centra Johnson, jedna od autorica rada. Ryugu je asteroid slične klase čiji je uzorak 2020. donijela japanska misija Hayabusa-2. Usporedba dvaju tijela otkriva da, iako oba sadrže organske tvari, Bennu ih ima znatno više, što sugerira drukčiju povijest i migraciju kroz Sunčev sustav.
Jessica Barnes sa Sveučilišta u Arizoni ističe da je cilj bio otkriti gdje je Bennu nastao. “Naši podaci pokazuju da se matično tijelo sastojalo od različitih komponenti koje su preživjele geološku obradu. Sve upućuje na to da se asteroid formirao u vanjskim regijama sustava, možda čak iza Saturna.”
Profesorica Sara Russell iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu dodaje: “Neka zrnca u uzorku preživjela su milijarde godina gotovo netaknuta. To je rijedak prozor u okruženje u kojem su nastajali planeti.”
Voda koja je mijenjala stijene
Drugi rad u časopisu Nature Geoscience usredotočio se na tragove vode u unutrašnjosti. Znanstvenici su otkrili da je Bennuovo matično tijelo nekoć sadržavalo led, a zatim se zagrijalo na temperature desetke stupnjeva iznad nule. To je omogućilo da se led otopi i stvori tekuća voda koja je prolazila kroz stijene i pokretala kemijske reakcije.
“Godinama se pretpostavljalo da se otopljeni led zadržava na mjestu i reagira samo lokalno”, objašnjava Ashley King iz Prirodoslovnog muzeja. “Ali u uzorcima Bennua vidimo jasne dokaze da je tekućina kružila asteroidom, širila se i mijenjala minerale dok je prolazila.” Žile u stijenama, koje izgledaju kao fosilizirani kanali, potvrđuju tu dinamiku.
Ova otkrića potvrđuju da mali svemirski objekti mogu biti mnogo aktivniji nego što mislimo. Voda i organski materijali na njima mogli su odigrati ključnu ulogu u ranim fazama stvaranja planeta i možda u donošenju prebiotičkih spojeva na Zemlju.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
