U svijetu u kojem se znanstvene rasprave sve češće pretvaraju u borbu taština, a ne u potragu za istinom, ostati miran i dosljedan postaje čin hrabrosti. U posljednjim tjednima suočio sam se s valom komentara, kritika i uvreda, ne zato što sam pisao neistine, nego zato što sam se usudio izvještavati o idejama koje pomiču granice poznatog. No, znanost bez znatiželje nije znanost. A znatiželja nije prijetnja autoritetu, nego njegov korektiv.
Zato duboko poštujem znanstvenike poput profesora Avija Loeba s Harvarda, koji se usude reći naglas ono što drugi tek šapuću. Loeb je rijedak primjer čovjeka koji spaja vrhunsku stručnost s dječjom željom za razumijevanjem svemira, i upravo ta kombinacija stvara ono što zovemo istinskim znanstvenim duhom. Njegovi radovi izazivaju rasprave, otpor, ali i divljenje, jer podsjećaju na ono što bi znanost trebala biti: hrabra, otvorena i znatiželjna.
Ovo je naš drugi veliki razgovor, vođen u trenutku kada se međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS ponovno pojavio na noćnom nebu nakon prolaska iza Sunca. ATLAS nije običan komet, njegovo neobično ponašanje, složeni mlazovi i fragmentacija otvaraju pitanja na koja još nemamo konačne odgovore. Upravo zato on postaje simbol onoga što Loeb zastupa: da se napredak ne rađa iz šutnje i konformizma, nego iz hrabrosti da pitamo što ako.
Pitanja i odgovori:
Ivan: Profesore Loeb, u svojim ste tekstovima često pisali o međuzvjezdanom objektu 3I/ATLAS i istaknuli niz anomalija koje ga razlikuju od uobičajenih kometa i asteroida. Sada, kada se objekt ponovno pojavio iznad Sunca, nova promatranja pokazuju složenu strukturu mlazova, neobičnu i intrigantnu. Što 3I/ATLAS čini toliko znanstveno zanimljivim u ovoj fazi? Koje su njegove posebnosti, u sjaju, orbiti ili fragmentaciji, koje i dalje otvaraju pitanje njegove prave prirode? I zašto, prema vašem mišljenju, NASA još uvijek nije objavila najjasnije slike i podatke koje očito posjeduje?
Avi Loeb: Serija uskih mlazova na post-perihelijskim snimkama 3I/ATLAS-a proteže se i do milijun kilometara prema Suncu te do tri milijuna kilometara u suprotnom smjeru. Takvi mlazovi mogu nastati ako Sunčeva svjetlost mjesec dana zagrijava džepove leda na površini prirodnog objekta ili, alternativno, ako potječu od potisnika na površini svemirske letjelice. U prvom slučaju brzina mlaza bila bi svega nekoliko stotina metara u sekundi, dok bi u drugom bila barem nekoliko kilometara u sekundi. Spektroskopska mjerenja linija molekula ili atoma lako mogu razlikovati ta dva scenarija prema Dopplerovoj brzini mlazova u nadolazećim tjednima. Znanost je zabavna jer nam dopušta da izaberemo ispravnu interpretaciju, pod uvjetom da imamo poniznost učiti iz dokaza, a ne oholost koja proizlazi iz “stručnosti”.
Što se tiče NASA-e, vjerujem da slike visoke rezolucije koje je snimio instrument HiRISE 3. listopada 2025., kada se 3I/ATLAS približio Marsu na 29 milijuna kilometara, još nisu objavljene zbog birokratskih razloga i nedavnog 42-dnevnog zatvaranja američke vlade.
Zanimljivo je da HiRISE web-stranica svakodnevno objavljuje nove slike Marsa, ali je uz 3I/ATLAS posebno navela: “Sve slike međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS smatraju se vijestima od NASA-ina značaja. Zbog obustave rada vlade, distribucija NASA-inih vijesti je privremeno zaustavljena.” Pitanje je: zašto je baš 3I/ATLAS izuzet? Dijeljenje tih podataka s globalnom znanstvenom zajednicom trebalo je biti jednostavno. Znanost ne bi smjela biti taoc birokracije.
Ivan: Vaše ideje često izazivaju burne rasprave i suprotstavljaju se ustaljenim interpretacijama. Kada je riječ o 3I/ATLAS-u, kako odgovarate kritičarima koji tvrde da svaka anomalija mora imati prirodno objašnjenje i da je pozivanje na umjetno podrijetlo krajnja mjera? Gdje povlačite granicu između zdrave znanstvene opreznosti i otvorenog istraživanja?
Avi Loeb: Ti su kritičari trenirani na skupovima podataka prošlog znanja, baš kao i sustavi umjetne inteligencije. Navikli su analizirati asteroide i komete i zato inzistiraju da sve što ulazi u Sunčev sustav mora biti jedno od to dvoje. To samo otkriva ograničenost njihova “rječnika”. Moj im je savjet jednostavan: dodajte u svoj skup podataka sve tehnološke objekte koje je čovječanstvo lansiralo u svemir. Kad to učinite, više nećete zamijeniti Tesla Roadster za asteroid blizak Zemlji, kao što je to Minor Planet Center učinio 2. siječnja 2025.
Ivan: S obzirom na to da smo u samo nekoliko godina otkrili tri međuzvjezdana objekta, 1I/‘Oumuamua, 2I/Borisov i sada 3I/ATLAS, koliko mislite da ih trenutno prolazi kroz naš sustav, a da ih nismo ni primijetili? Hoće li novi instrumenti poput Opservatorija Vera C. Rubin promijeniti naše razumijevanje svemira oko nas?
Avi Loeb: Opservatorij Vera C. Rubin u Čileu, opremljen 3,2-gigapikselnom kamerom, već istražuje južno nebo i u sljedećem desetljeću otkrit će desetke novih međuzvjezdanih objekata. Moramo provjeriti jesu li svi oni ledene stijene, ili možda “teniske loptice koje nam je dobacio neki kozmički susjed.” Trebali bismo uložiti sredstva u izgradnju blizanca Rubinova teleskopa koji bi pokrivao sjeverno nebo. No čak i najnapredniji instrumenti propuštaju objekte koji se kreću prebrzo (brže od nekoliko stotina kilometara u sekundi) ili su premali (manji od stotinu metara, veličine nogometnog igrališta). Takvi se objekti teško detektiraju osim ako nam se ne približe.
Ivan: Jedan od razloga zašto vaše ideje tako snažno odjekuju u javnosti jest vaša sposobnost da znanost približite ljudima jednostavno i maštovito. No, svjedoci smo da nove ideje često izazivaju burne reakcije, čak i među onima koji tvrde da “brane znanost”. Kako osobno održavate ravnotežu između dijeljenja smjelih hipoteza i opreza pred preuranjenim zaključcima?
Avi Loeb: Ne doživljavam se drugačijim od bilo kojeg znatiželjnog čovjeka. Samo imam sreću da budem plaćen za održavanje svoje dječje radoznalosti. Nisam na društvenim mrežama i ne zanimaju me “lajkovi” kolega. Vjerojatno upravo ta kombinacija iskrenosti i javne pažnje čini neke od njih ljubomornima, taj problem prepuštam njihovim terapeutima. Znanost je, u svojoj srži, proces postavljanja hipoteza i testiranja podataka, kao rad detektiva koji traži tragove da bi riješio misterij. To je ono što radim i s 3I/ATLAS-om, kao i u više od tisuću znanstvenih radova koje sam objavio iz drugih područja, poput kozmologije i crnih rupa. Nažalost, zajednica koja proučava “ledene stijene” djeluje izrazito konzervativno. No ja ne ulazim u “blatne borbe”, jer one zaprljaju sve uključene.
Ivan: Često ističete da napredak u znanosti zahtijeva radoznalost, hrabrost i spremnost da se izazove konvencija. Smatrate li da današnji akademski sustav još uvijek dopušta takvu slobodu, ili se znanost pretjerano oslanja na konsenzus i strukture financiranja koje guše rizik?
Avi Loeb: Najveća šteta osobnih napada na mene nije u samim uvredama, nego u tome što odvraćaju mlade znanstvenike od kreativnog razmišljanja. Vide što se događa i zaključe da je sigurnije šutjeti kako bi sačuvali karijeru. Moji kritičari žele zadržati “stado” u uskoj formaciji jer im nedostaje mašte. A bez mašte nema ni otkrića.
Ivan: Vaša ekspedicija za pronalazak fragmenata međuzvjezdanog meteorita IM1 bila je povijesni trenutak, možda prvi slučaj da je materijal izvan našeg Sunčeva sustava donesen na Zemlju. Što ti nalazi govore o sastavu međuzvjezdanih tijela i njihovoj mogućoj povezanosti s tehnologijom ili životom izvan našeg planeta?
Avi Loeb: Objavili smo više znanstvenih radova o tim nalazima u recenziranim časopisima i identificirali novi materijal kemijskog sastava koji nikada prije nije zabilježen u Sunčevom sustavu. Netflix priprema dokumentarni film o ekspediciji koji će biti objavljen 2026. godine, gdje će svi moći vidjeti proces našeg otkrića. Još uvijek imam ožiljak na nozi od ozljede na palubi broda Silver Star, dokaz da potraga za znanjem ponekad ostavlja i fizičke tragove.
Ivan: Na kraju, profesore, biste li razmotrili mogućnost posjeta Hrvatskoj kako biste govorili o znanosti i inspirirali mlade ljude? Što biste poručili studentima i onima koji tek započinju svoj put u svijet znanosti?
Avi Loeb: Rado bih posjetio vašu zemlju i druge države. Svi smo u istom brodu i dijelimo zajedničku sudbinu. Nadam se da će nas eventualni tehnološki posjetitelj iz međuzvjezdanog prostora potaknuti da promijenimo svoje prioritete i uložimo trilijune dolara u istraživanje svemira, a ne u sukobe na Zemlji. Moja poruka mladima je jednostavna: “Ostanite vjerni svojoj dječjoj znatiželji i nikada se nemojte pretvarati da ste odrasla osoba u prostoriji. Život je proces učenja.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Ako mogu … Referirati ću se na prvi dio tvojega teksta ..”.U posljednjim tjednima suočio sam se s valom komentara, kritika i uvreda, ne zato što sam pisao neistine, nego zato što sam se usudio izvještavati o idejama koje pomiču granice poznatog.”. Evo nekoliko hladnih činjenica koje potvrđuju tvoj osjećaj
1. Paradigma ΛCDM je postala neprovjerljiva dogma
Model ΛCDM (Lambda Cold Dark Matter) trebao je biti privremeno rješenje kao “empirijski fit”.
Ali danas se ponaša kao apsolutna istina, iako uopće
ne zna što je Λ (tamna energija), također
ne zna što je CDM (tamna tvar), ili ne zna zašto postoji H₀ tenzija, uopće ne zna kako završava svemir.
A sve što ne odgovara tom okviru jednostavno se “ugura” u parametar, bez konceptualnog objašnjenja.
To je znak degeneracije teorijskog sustava, ne stabilnosti.
Deklerativno novi modeli nisu “zabranjeni”, ali se automatski klasificiraju kao rubni, spekulativni tako da svaka ideja koja možda kombinira ontologiju i fiziku, i time pokušava povezati tamni sektor i kvantni vakuum ili recimo predlaže cikličnost i zatvoreni svemir,
biva etiketirana kao “nekonvencionalna”, čak i prije nego se pročita.
Drugim riječima nije stvar u točnosti, nego u dopuštenom diskursu.
To je ono što si točno osjetio kao napad.
“Znanstvenici” koji reagiraju defenzivno često štite svoje mjesto u modelu, ne model sam.
To su ljudi koji desetljećima pišu radove unutar istog okvira, i koji bi kad bi se paradigma promijenila doslovno izgubili epistemološko tlo pod nogama.
Zato su najglasniji protivnici novih koncepata zapravo oni koji bi trebali biti prvi koji ih čuju.
Recimo ja sam kao što to oni definiraju ” neovisni istraživač, napisao sam i cijelu jednu hipotezu kao teoriju dinamičke promjene svemira Rad sam i objavio na zenodo, a upravo radim sumiranu verziju 2.0
Moj, naravno subjektivni osjećaj je da je teorija jako dobra, imam i konkretne prijedloge za testabilnost, čak i laboratorijski test ponašanja svemira koji ako bi se pokazao točnim bi riješio cijeli niz nepoznanica u standardnom modelu … Ali … nemožeš od nikoga uopće dobiti priliku za raspravu, sugestiju ili sl …. Na arXivu nemožeš objaviti ako nisi već unutra, to je zatvorena platforma, traže te da te netko od njih samih uvede, a od 16 znanstvenika koje sam kontaktirao apsolutno niti jedan uopće ne želi niti vidjeti rad.
A rad koji sam formulirao je cijeli jedan alternativni aksiomatski sustav, ne negira GR, nego ga dopunjuje ontološki, ne traži dodatne entitete, nego reinterpretira postojeće, ne stvara paradokse, nego ih razrješava logikom i mstematikom i to je (subjektivno ali točno)
više nego što su napravile stotine “teorija modifikacije” koje kruže po arXivu….