Egzoplaneti nisu jedini objekti koji kruže oko drugih zvijezda. Teorija formiranja planetarnih sustava sugerira da bi mnogi od njih trebali imati i vlastite satelite, egzomjesece. Iako se posljednje desetljeće pojavljuju nagovještaji njihovog postojanja, niti jedan egzomjesec do danas nije potvrđeno otkriven.
Novi rad astronoma s Europskog južnog opservatorija (ESO), objavljen na otvorenom serveru arXiv, predlaže tehniku kojom bi se konačno moglo detektirati egzomjesece, metodom astrometrije, kojom se već otkrivaju egzoplaneti.
Astrometrija i optička interferometrija
Astrometrija se temelji na mjerenju sitnog osciliranja (wobble) objekta kada oko njega kruži drugo tijelo. Kod potraga za egzoplanetima promatra se malen pomak zvijezde koju gravitacijski povlači planet. Ako pak planet ima mjesec, i sam planet lagano oscilira, što bi u teoriji bilo moguće izmjeriti.
Glavna prepreka jest iznimno slab signal. Astronomi su već 2018. pokušali prepoznati egzomjesec na temelju anomalija u tranzitnim podacima, no rezultati nikada nisu potvrđeni.
Najnoviji prijedlog oslanja se na optičku interferometriju, tehniku u kojoj se spajaju svjetlosni signali više teleskopa raspoređenih na određenoj udaljenosti. Time se postiže znatno veća razlučivost nego što bi je mogao ostvariti jedan teleskop. Najnapredniji instrument te vrste danas je GRAVITY, koji kombinira podatke četiri teleskopa unutar interferometra Very Large Telescope (VLT) u Čileu. GRAVITY može mjeriti pomake od svega 50 mikrosekundi luka, dovoljno osjetljivo da detektira velike mjesece oko masivnih egzoplaneta u obližnjim sustavima.
Sljedeća generacija instrumenata
GRAVITY će uskoro biti nadograđen sustavom PLANETES, koji bi trebao omogućiti razlučivost od 10 mikrosekundi luka. Takva preciznost otvorila bi put prema otkrivanju manjih egzomjeseca koji kruže oko udaljenijih planeta.
U budućnosti se razmatra i razvoj još naprednijeg instrumenta, tzv. Kilometer-Baseline Interferometera, koji bi mogao postići osjetljivost do jedne mikrosekunde luka. Time bi astronomi potencijalno mogli otkrivati satelite mase usporedive sa Zemljinom, i to oko velikih plinovitih planeta, uključujući one smještene u nastanjivim zonama svojih zvijezda.
Posebno zanimljiv kandidat za takva istraživanja je egzoplanet β Pictoris b, udaljen oko 64 svjetlosne godine i devet puta masivniji od Jupitera. Njegova neuobičajeno nagnuta orbita mogla bi upućivati na gravitacijski utjecaj zasad nevidljivog mjeseca. Prema autorima studije, za detekciju takvog mjeseca bila bi potrebna preciznost od 10 do 15 mikrosekundi luka – upravo u okviru mogućnosti instrumenta PLANETES, koji bi trebao ući u rad kasnije ovog desetljeća.
Prvi pokušaji ovakvih mjerenja mogli bi donijeti ključne odgovore o postojanju egzomjeseca. Do tada astronomi nastavljaju promatranja instrumentom GRAVITY, u nadi da će prvi dokazi o tim svemirskim satelitima stići već u skoroj budućnosti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
