Svemirski teleskop James Webb, najmoćniji ikada lansiran, koristi se za detaljno proučavanje procesa formiranja zvijezda unutar Orionove maglice, jedne od najbližih i najintenzivnije proučavanih regija formiranja masivnih zvijezda u Mliječnoj stazi. Pod vodstvom Els Peeters sa Sveučilišta Western i u suradnji s međunarodnim timom više od 120 znanstvenika, projekt PDRs4All skupio je neusporedive slike i spektroskopske podatke. Tim je fokusiran na takozvane foto-disocijacijske regije (PDRs), gdje ultraljubičasto zračenje i materijal u svemiru interagiraju na kompleksne načine, posebice unutar Orionove maglice. “Ovi podaci nisu samo prekrasni, već pružaju novi uvid u dinamičke procese koji se odvijaju pri formiranju zvijezda i diskova iz kojih nastaju planete,” objašnjava Peeters. “To je revolucija u našem razumijevanju kako kemijski elementi esencijalni za život mogu biti ‘zasijani’ u ove diskove.” Zahvaljujući detaljnim spektroskopskim analizama, istraživači su uspjeli izolirati i analizirati kemijski sastav maglice, identificirajući 600 različitih spektroskopskih ‘otisaka’ koje pružaju informacije o lokalnoj temperaturi, gustoći i jačini zračenja.
Ove su informacije omogućile stvaranje preciznih mapa koje pokazuju kako se ovi uvjeti mijenjaju unutar maglice. Poseban fokus istraživanja je na emisiji velikih ugljikovih molekula, poznatih kao poliaromatski ugljikovodici (PAH), koji predstavljaju značajan rezervoar ugljika u svemiru. Studije pokazuju kako UV zračenje utječe na ove molekule, što dovodi do promjena u njihovim emisijskim karakteristikama. “Otkrili smo da se s promjenom okruženja mijenjaju i molekularne strukture, što nam pomaže razumjeti uvjete pod kojima se formira molekularni plin, ključan za formiranje planeta,” ističe Jan Cami, direktor opservatorija na Sveučilištu Western. Ovi rezultati, objavljeni u nizu znanstvenih radova, ne samo da doprinose boljem razumijevanju lokalnih procesa unutar Orionove maglice već postavljaju temelje za interpretaciju promatranja mnogo udaljenijih galaksija. Dobiveni podaci služit će kao benchmark za buduća istraživanja u astrofizici i pomoći će u razumijevanju fundamentalnih astrofizičkih procesa širom svemira.
