Nedavno istraživanje tima astrofizičara, koje uključuje stručnjake sa Sveučilišta Durham u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sveučilišta u Helsinkiju, donijelo je značajan uvid u razloge zbog kojih spiralne galaksije poput Mliječne Staze nisu uobičajene u regiji svemira poznatoj kao Supergalaktička ravnina.
Supergalaktička ravnina, ogromna i spljoštena svemirska struktura koja se prostire kroz gotovo milijardu svjetlosnih godina, sadrži našu Mliječnu Stazu. Unatoč velikom broju svijetlih eliptičnih galaksija unutar Ravnine, spiralne galaksije s diskastim oblikom i spiralnim rukama su rijetkost.
Kontrasta u svemiru
Istraživanje, objavljeno u uglednom časopisu Nature Astronomy, sugerira da se razlike u distribuciji eliptičnih i diskastih galaksija mogu pripisati kontrastnim okolišnim uvjetima unutar i izvan Supergalaktičke ravnine. U gusto naseljenim galaktičkim skupinama Supergalaktičke ravnine, učestale interakcije i spajanja galaksija transformiraju spiralne galaksije u eliptične, koje su glatke i bez spiralnih ruku, te potiču rast supermasivnih crnih rupa. Nasuprot tome, izvan ove Ravnine, galaksije se razvijaju s manje vanjskih utjecaja, čuvajući svoju spiralnu strukturu.
Tim je koristio naprednu superkompjutersku simulaciju SIBELIUS (simulacije izvan lokalnog svemira), koja prati evoluciju svemira od njegovih najranijih faza do današnjih dana, a razlikuje se od standardnih kozmoloških simulacija po tome što precizno reproducira opažene svemirske strukture, uključujući i Supergalaktičku ravninu.
Izvanredna distribucija
Prof. Carlos Frenk, suautor istraživanja i profesor fizike na Institutu za računalnu kozmologiju na Sveučilištu Durham, naglasio je izvanrednu distribuciju galaksija unutar Ravnine. “Naša simulacija ne samo da detaljno prikazuje procese formiranja galaksija, uključujući njihovu transformaciju kroz spajanja, već i potvrđuje standardni model svemira zasnovan na hladnoj tamnoj materiji,” izjavio je Frenk.
Vodeći autor studije, dr. Till Sawala, postdoktorski istraživač na Sveučilištu Durham i Sveučilištu u Helsinkiju, istaknuo je važnost ovog istraživanja u kontekstu problema koji je iznio poznati kozmolog i dobitnik Nobelove nagrade za 2019. godinu, prof. Jim Peebles.
Simulacije su provedene na superkompjuteru Cosmology Machine (COSMA 8) u Institutu za računalnu kozmologiju na Sveučilištu Durham, u sklopu britanske visokoučinkovite računalne infrastrukture DiRAC, te na superkompjuteru Mahti u Finskoj.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
