Artemis II prvi je let s ljudskom posadom oko Mjeseca nakon više od pola stoljeća. Posada je obišla Mjesec i sigurno se vratila na Zemlju, čime je NASA zaključila misiju koja je istodobno potvrdila tehničku spremnost programa i ponovno otvorila političko pitanje američke uloge u dubokom svemiru.
Misija je imala i snažan simbolički naboj. U posadi su bili prva žena i prva osoba druge boje kože koje su obišle Mjesec. No iza slavlja ostaje pitanje koje nadilazi sam let: tko će na Mjesecu određivati pravila kada počnu stalne operacije, gradnja infrastrukture i borba za pristup resursima.
Južni pol Mjeseca u središtu plana
Artemis II dio je šireg američkog programa kojim Washington do kraja desetljeća želi uspostaviti trajnu prisutnost na Mjesecu. U središtu tog plana je južni pol, gdje su već potvrđene naslage vodenog leda.
Takav led nije važan samo zbog vode. Iz njega bi se u budućnosti mogli dobivati kisik i gorivo, pa južni pol Mjeseca postaje jedno od ključnih mjesta za dugotrajniji boravak ljudi i za kasnije misije prema Marsu.
Zato se američki lunarni program već dugo ne opisuje samo jezikom istraživanja. Donald Trump govorio je o “američkoj svemirskoj nadmoći”, “trajnoj američkoj prisutnosti” i razvoju lunarnog gospodarstva. Takve formulacije otkrivaju kako se u Washingtonu Mjesec sve otvorenije promatra i kao strateški prostor.
U toj računici Kina je glavni suparnik. U američkom svemirskom vrhu sve se češće govori o novoj utrci, a južni pol Mjeseca pritom se nameće kao prostor ograničenih i vrijednih lokacija. Osim vodenog leda, u pozadini su i šire gospodarske ambicije, od iskorištavanja helija-3 do vađenja sirovina s asteroida i njihova dopremanja na Zemlju. Takvi planovi još nisu blizu rutinske primjene, ali politička borba oko pravila već je počela.
Stari ugovori, nova borba za resurse
Većina međunarodnih ugovora o svemiru nastala je u doba Hladnog rata. Ti dokumenti jasnije uređuju zabranu nacionalnog prisvajanja teritorija nego pitanje iskorištavanja resursa izvan Zemlje, a upravo je to danas jedno od najspornijih područja.
Sjedinjene Države posljednjih godina pokušavaju popuniti taj prostor kroz “Artemis Accords.” Riječ je o skupu načela koja nisu formalno obvezujući međunarodni ugovor, ali imaju političku težinu jer nude okvir za buduće ponašanje država i partnera na Mjesecu, uključujući korištenje resursa i uspostavu sigurnosnih zona.
Washington taj model predstavlja kao otvoreniji i transparentniji od kineskog projekta “International Lunar Research Station.” S druge strane, kritike upozoravaju da SAD time pokušava buduća pravila oblikovati kroz vlastiti krug partnera, umjesto kroz širi međunarodni dogovor.
Artemis Accords dosad je potpisala 61 država. No širenje tog kruga usporilo se nakon Trumpova povratka u Bijelu kuću. Od tada im se pridružilo devet novih potpisnica, dok ih je u godini prije toga bilo 19.
Pitanje nije samo tko će prvi stići
Rasprava o američkom vodstvu u svemiru ne vodi se samo oko raketa, kapsula i tehnologije. U pozadini je i pitanje povjerenja, odnosno hoće li država koja želi oblikovati pravila na Mjesecu ista načela poštovati i kada budu dirala u njezine interese.
Tu se otvara širi politički problem. Dok je Artemis II privlačio pozornost kao povijesna misija, istodobno su rasle napetosti povezane s američkom politikom prema Iranu, Gazi i širem Bliskom istoku. Izvor pritom podsjeća na prijetnje Teheranu, udare na civilnu infrastrukturu, velik broj civilnih žrtava te kritike da Washington zaobilazi postojeće međunarodne mehanizme kada mu to odgovara.
U istom kontekstu spominju se i Trumpove izjave o Grenlandu, Kanadi, Kubi i Venezueli, prostorima koji imaju stratešku vrijednost zbog nafte, ključnih minerala i drugih resursa. Zbog toga se pitanje američke moći ne zaustavlja na Zemlji, nego se izravno prenosi i na Mjesec.
Ako se međunarodno pravo na Zemlji tumači selektivno, sumnja se lako prenosi i na budući poredak u svemiru. Upravo zato iza uspjeha misije Artemis II ostaje otvoreno pitanje hoće li pravila na Mjesecu vrijediti jednako za sve ili samo dok odgovaraju onima koji ih prvi počnu pisati
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
