Za manje od jednog stoljeća mogli bismo vidjeti temperature na Zemlji koje su postojale u međuglacijalnom razdoblju, prije nekih 125 000 godina.
Istraživanje je otkrilo da Arktiku prijeti opasnost da izgubi svoja područja prekrivena ledom. Prema znanstvenicima, sjeverna polarna područja Zemlje mogla bi ostati bez leda, vraćajući se u zeleno okruženje koje je postojalo na Zemlji prije otprilike 125 000 godina tijekom posljednjeg interglacijalnog razdoblja.
Kada bismo mogli putovati u prošlost prije otprilike 125 000 godina i preletjeti sjeverni Zemljin pol, pronašli bismo drvenasto grmlje koje prekriva prostrana područja.
To je bilo tako tijekom posljednjeg međuglacijalnog razdoblja, kada su temperature bile mnogo više nego danas. Međutim, to bi se moglo promijeniti u bliskoj budućnosti, jer znanstvenici kažu da bi se scenarij star 125 000 godina mogao ponoviti zbog nekontroliranog globalnog zatopljenja. Za razliku od ostalih regija na Zemlji, Arktik se zagrijava puno brže, kao odgovor na porast temperatura.
Kako bi otkrili kakav je bio Arktik tijekom zadnjeg međuglacijalnog razdoblja, istraživači sa Sveučilišta Colorado Boulder analizirali su biljnu DNK oporavljenu iz jezerskih sedimenata na Arktiku (najstarija DNK u jezerskim sedimentima do danas analizirana u jednoj publikaciji).
Ono što su pronašli bili su dokazi grma porijeklom iz ekosustava sjeverne Kanade 400 kilometara sjevernije od trenutne zemljopisne granice. To je u osnovi omogućilo znanstvenicima da se “zagledaju u prošlost” i vide kakva je bila ta regija bez leda.
https://kozmos.hr/dokazi-o-vise-ledenih-doba-pronadenih-na-marsu/
No, umjesto da samo gledaju u prošlost, istraživači kažu da vjerojatno gledaju i u budućnost jer bi regije koje su sada prekrivene ledom mogle postati bujne i zelene, baš kao što su bile prije stotina tisuća godina.
„Imamo ovaj zaista rijedak pogled na posebno toplo razdoblje u prošlosti koje je možda zadnje kada je na Arktiku bilo toplije nego što je sada. To ga čini zaista korisnim analogom za ono što bismo mogli očekivati u budućnosti ”, objasnila je Sarah Crump, koja je istraživanje vodila kao student geoloških znanosti, a zatim postdoktorantski istraživač na Institutu za arktička i alpska istraživanja (INSTAAR).
Ne samo da su istraživači analizirali niz DNK uzoraka, već su putovali u udaljeno područje Arktika na ATV-ima i motornim sanjkama kako bi sakupili primjere i uzorke i vratili ih u laboratorij na proučavanje.
Jedna im je vrsta privukla pažnju: Betula nana ili patuljasta breza.
Patuljasta breza ključna je vrsta donje arktičke tundre, gdje nešto viši grmovi mogu rasti u hladnom i negostoljubivom okruženju. Međutim, patuljasta breza trenutno ne preživljava izvan južnog dijela otoka Baffin na kanadskom Arktiku.
Unatoč tome, istraživači su pronašli DNK ove biljke u drevnom jezerskom sedimentu što nam pokazuje da je nekad rasla mnogo sjevernije.
Rasprostranjenost tundre danas se uvelike razlikuje od one prije stotinu tisuća godina.
Promatrajući jezerske sedimente i njihov sadržaj, istraživači mogu bolje razumjeti ekosustave prošlosti i koje su vrste biljaka rasle u regijama koje su danas prekrivene ledom.
“To je prilično značajna razlika”, objasnila je Crump.
Treba imati na umu da postoje različiti ekološki učinci koji mogu pomoći patuljastim brezama da rastu u dalekim sjevernim regijama. Unatoč tome, Crump i njezin kolega analizirali su grmlje koje je raslo na Arktiku i ispitali klimatske reakcije povezane s njima.
Istraživači su otkrili da su prije 116.000 i 125.000 godina biljke koje su živjele u zelenom i bujnom Arktiku imale tisuće godina za prilagodbu i kretanje kao odgovor na toplije temperature.
Današnji ekosustavi nemaju tu privilegiju. Zapravo, već sada postoje dokazi da se vegetacija ne može nositi s brzim rastom temperature.
S današnjim brzim zagrijavanjem, vegetacija vjerojatno ne ide u korak, ali to ne znači da neće igrati važnu ulogu u utjecaju na sve, od otapanja vječnog leda do otapanja ledenjaka i porasta razine mora.
Na temelju trenutnih mjerenja, istraživači objašnjavaju da bi arktičke regije mogle zabilježiti drastičan porast od 9 Farenheita(5 Celzijevih stupnjeva) do 2100. godine, što je slično temperaturama koje su postojale na Zemlji tijekom zadnjeg interglacijalnog razdoblja, prije nekih 125.000 godina .
Moramo paziti na Zemlju.Ipak ne možemo pobjeći, barem ne za sada.
Daljnje čitanje.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvor: PNAS / Coloradu.edu
