Oko 50 kilometara južno od oaze Tayma u Saudijskoj Arabiji nalazi se jedna od najneobičnijih geoloških pojava na Zemlji. Golemi blok pješčenjaka, širok oko 9 metara, stoji na dva gotovo savršena kamena postolja i pritom je razdvojen ravnom, iznenađujuće pravilnom pukotinom. Podrijetlo tog razdvajanja nije razjašnjeno, ali postoji nekoliko mogućih objašnjenja.
Stijenu presijeca iznimno pravilna, gotovo savršeno ravna pukotina, nalik rezu izvedenom preciznim alatom. Unatoč takvoj geometriji i prividnoj nestabilnosti, dva dijela bloka nisu se nagnula niti su se tijekom vremena pomaknula jedan prema drugome. Taj neobičan dojam, pri kojem se čini kao da se mase kamena blago uzdižu iznad podloge, potaknuo je dio promatrača na nagađanja o uzrocima koji nadilaze poznate prirodne procese. Ipak, za formaciju Al Naslaa postoji niz uvjerljivih objašnjenja koja se u potpunosti uklapaju u geološke mehanizme poznate na Zemlji.
Petroglif iz nepoznatog razdoblja
Al Naslaa nije tek neobično oblikovana stijena, već i vrijedan arheološki artefakt. Na njezinoj površini očuvani su petroglifi s prikazima arapskih konja, kozoroga i ljudskih likova, uklesani izravno u pješčenjak. Riječ je o motivima tipičnima za prapovijesnu i ranu povijesnu umjetnost Arapskog poluotoka, nastalima tehnikom urezivanja i klesanja, a ne nanošenjem boje, što ih jasno razlikuje od piktograma.
Precizna starost ovih ureza nije utvrđena, no geološka analiza stijene upućuje na to da pješčenjak potječe iz razdoblja starog više tisuća godina. Spoj izrazito pravilne geometrije same formacije i dobro očuvanih figurativnih prikaza dao je Al Naslaa poseban status među sličnim nalazištima. Upravo zbog te rijetke kombinacije prirodne strukture i ljudske intervencije, formacija se često navodi kao jedan od vizualno najupečatljivijih petroglifa na svijetu.
Mogući mehanizmi nastanka savršene pukotine
Središnje pitanje vezano uz Al Naslaa odnosi se na podrijetlo njezina iznimno pravilnog razdvajanja. Jedna od češće spominjanih hipoteza pretpostavlja da se formacija nalazi u blizini rasjedne zone, gdje je pomicanje tla u prošlosti izazvalo pucanje stijene duž strukturno slabijeg dijela.
Prema tom tumačenju, početna pukotina mogla je s vremenom biti dodatno oblikovana djelovanjem vjetra. Strujanja zraka zasićena pijeskom, koja su tisućama godina prolazila kroz uski procjep, mogla su postupno uklanjati nepravilnosti i zaglađivati rubove, sve dok pukotina nije poprimila gotovo savršeno ravnu i glatku površinu.
Drugo objašnjenje polazi od pojma geološkog spoja, takozvanog “jointa”. Riječ je o prirodnoj pukotini koja nastaje u stijeni bez pomaka masa s obje strane. Takve frakture često su iznimno pravilne i ravne, što se dobro podudara s izgledom pukotine vidljive na Al Naslaa.
Razmatra se i uloga procesa smrzavanja i odmrzavanja. Ako je voda u nekom ranijem razdoblju prodrla u sitnu pukotinu, njezino smrzavanje moglo je uzrokovati širenje leda i postupno povećavanje otvora. Ponavljanjem tog procesa kroz dulje vremensko razdoblje stijena bi postajala sve podložnija daljnjem raspucavanju. Kasnijim zatopljenjem led bi nestao, a u pješčenjaku bi ostala jasno definirana, pravilna pukotina.
Posebnu pozornost privlače i kamena postolja na kojima oba dijela stijene stoje. Takvi oblici nisu rijetkost u pustinjskim krajobrazima i poznati su kao gljivaste stijene. U pravilu nastaju diferencijalnim trošenjem, najčešće djelovanjem jakih vjetrova koji intenzivnije nagrizaju donje dijelove stijene, iako se u nekim slučajevima spominje i utjecaj ledenjačkih procesa iz ranijih klimatskih razdoblja.
Ne isključuje se ni mogućnost ljudske intervencije. Pješčenjak je relativno mekana i trošenju podložna stijena, koju bi se u teoriji moglo obraditi i jednostavnijim metalnim alatima. Takvi alati bili bi dovoljni za postupno odvajanje stijene duž središnje linije. Razlog takvog zahvata ostaje nejasan, no nagađa se da je formacija mogla imati ulogu zemljopisnog orijentira, mjesto posebnog simboličkog ili religijskog značenja, ili čak rani oblik svjesne umjetničke intervencije. Petroglifi uklesani na njezinoj površini podsjećaju da ljudsko djelovanje ne mora uvijek biti vođeno isključivo praktičnom svrhom.
Formacija Al Naslaa nalazi se u području oaze Tayma u Saudijskoj Arabiji, u blizini rezervata Al Knanafah Wildlife Sanctuary.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
