Pitanje postoji li život u gustim oblacima Venere već godinama izaziva rasprave, a novo istraživanje toj je priči dalo još jednu važnu mogućnost. Ako ondje doista postoje mikroorganizmi, barem dio njih možda nije nastao na Veneri. Mogli su stići sa Zemlje, nošeni komadićima stijena koje su snažni udari izbacili u svemir. To znači da eventualno buduće otkriće života oko Venere ne bi automatski značilo da je taj život i nastao na tom planetu.
Ta se zamisao oslanja na teoriju panspermije, prema kojoj se život, ili barem njegovi osnovni sastojci, može širiti svemirom asteroidima, kometima i drugim tijelima. Znanstvenici već desetljećima razmatraju je li se takav prijenos mogao događati između Zemlje i Marsa, u oba smjera. No rasprava o mogućem mikrobnom životu u Venerinoj atmosferi sada je u prvi plan stavila i prijenos materijala između Zemlje, Venere i Marsa.
Tim iz Laboratorija za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins i nacionalnih laboratorija Sandia tu je mogućnost detaljnije analizirao u radu predstavljenom na konferenciji Lunar and Planetary Science Conference 2026. Istraživači su pritom koristili okvir nazvan Venus Life Equation, koji su 2021. razvili Noam Izenberg i suradnici.
Prema modelu, eventualni život donesen sa Zemlje ne bi trajno opstajao u Venerinim oblacima, nego bi se mogao pojavljivati samo povremeno i kratkotrajno.
Kako bi preživio put
Venus Life Equation zamišljena je po uzoru na Drakeovu jednadžbu. Umjesto jednog konačnog odgovora, ona vjerojatnost života razlaže na nekoliko ključnih čimbenika. U ovom slučaju to su mogućnost da je život na Veneri uopće nastao i ondje se održao, otpornost moguće biosfere na promjene te kontinuitet, odnosno vjerojatnost da su uvjeti pogodni za život opstali do danas.
Prije nego što bilo kakav organski materijal uopće stigne do Venere, mora proći vrlo težak put. Snažni udari koji izbacuju stijene s površine planeta stvaraju ogroman pritisak i toplinu. Nakon toga slijedi prolazak kroz vakuum, izloženost zračenju i velike temperaturne razlike u svemiru. Ipak, računalni modeli i proučavanje meteorita pronađenih na Zemlji već su pokazali da organski materijal može preživjeti i izbacivanje s planeta i međplanetarni prijenos.
No ni dolazak do Venere nije kraj problema. Ako bi takav materijal trebao opstati, morao bi se raspršiti unutar oblaka ili iznad njih. U suprotnom bi izgorio, raspao se ili završio u dijelovima atmosfere gdje ne bi imao nikakvu šansu za opstanak.
Što pokazuje novi model
Zato su istraživači posebno proučavali kako bi se bolidi, tijela koja velikom brzinom ulaze u atmosferu, ponašali pri ulasku u Venerinu gustu atmosferu. U obzir su uzeli njihovo zagrijavanje, trošenje, raspadanje i eksploziju. Pritom su koristili takozvani pancake model, često primjenjivan pristup koji opisuje kako se tijelo nakon raspada i zračnog praska širi u spljošten oblak raspršenog materijala.
Na temelju tog modela i ranijih istraživanja izračunali su koliko bi bolida sa Zemlje ili Marsa moglo dostaviti organski materijal u Venerine oblake. Rezultati upućuju na to da je sa Zemlje tijekom vrlo dugog razdoblja možda stigla golema količina takvog materijala. Prema modelu, u oblake Venere moglo je biti preneseno na stotine milijardi raspršenih jedinica, a velik broj njih mogao je ostati barem potencijalno održiv.
Njihova najbolja procjena ipak je mnogo skromnija i govori da se u Venerinim oblacima svake zemaljske godine rasprši oko stotinu takvih jedinica. Gledano kroz posljednjih milijardu godina, ukupan prijenos sa Zemlje mogao bi dosegnuti oko 20 milijardi jedinica.
Autori pritom jasno navode da njihov model ne obuhvaća svaki detalj sudara bolida i atmosfere te da su svi dijelovi jednadžbe opterećeni velikim nepoznanicama. Unatoč tome, njihova je glavna poruka jasna: prijenos materijala, a možda i života, između Zemlje i Venere fizički je moguć. Upravo zato svaka buduća misija koja bi u Venerinim oblacima pronašla tragove života neće tražiti samo odgovor na pitanje postoji li život, nego i na ono još teže, odakle je zapravo došao.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
