kozmos.hr
Svemir

Fizika oceana objaĆĄnjava ciklone na Jupiteru

Velika crvena pjega na Jupiteru. Izvor: NASA/JPL-Caltech/SwRI/MSSS/ Gerald EichstÀdt /Seån Doran © CC NC SA.
autor
objavljeno

Tim znanstvenika primijetio je da ciklone na Jupiterovom polu dijele sličnosti s oceanskim vrtlozima te da zrak koji se brzo diĆŸe unutar oblaka djeluje kao izvor energije.

Juno ponudila nove izvore

Jupiterova atmosfera jedno je od najturbulentnijih mjesta u Sunčevom sustavu. Dok promatranja munja i grmljavine ukazuju na vlaĆŸnu konvekciju kao mali izvor energije za Jupiterove velike vrtloge i zonske mlazove, to nikada nije pokazano zbog grube razlučivosti mjerenja prije Juno.

Juno je astronomima ponudila nove fotografije koje su oceanografima posluĆŸile kao izvori i uvidi za novu studiju koja opisuje bogatu turbulenciju na Jupiterovim polovima i fizičke sile koje pokreću velike ciklone. NASA-ina svemirska letjelica Juno – koja kruĆŸi oko Jupitera i njegovih 79 mjeseca – otkrila je da se na Jupiteru nalaze skupovi velikih ciklona promjera oko 5000 km, od kojih je svaki povezan sa srednjim (otprilike između 500 i 1600 km) i manjim vrtlozima i nitima od oko 100 km.

Vodeća autorica Lia Siegelman, oceanografkinja i postdoktorska znanstvenica na SveučiliĆĄtu California San Diego, odlučila je nastaviti istraĆŸivanje nakon ĆĄto je primijetila da cikloni na Jupiterovom polu dijele sličnosti s oceanskim vrtlozima koje je proučavala joĆĄ tijekom studiranja. Koristeći niz ovih slika i principa koriĆĄtenih u geofizičkoj dinamici fluida, Siegelman i suradnici pruĆŸili su dokaze za dugogodiĆĄnju hipotezu da vlaĆŸna konvekcija – kada se topliji, manje gusti zrak diĆŸe – pokreće ove ciklone.

„Kad sam vidjela bogatstvo turbulencije oko jovijanskih ciklona sa svim vlaknima i manjim vrtlozima, to me podsjetilo na turbulenciju koju vidite u oceanu oko vrtloga. Ovo je, na primjer, posebno vidljivo na satelitskim snimcima cvjetanja planktona visoke razlučivosti,“ rekla je Siegelman.

Fizički mehanizmi na Jupiteru

Siegelman kaĆŸe da bi nam razumijevanje Jupiterovog energetskog sustava – razmjera mnogo većeg od Zemljinog – također moglo pomoći da razumijemo fizičke mehanizme koji su u igri na naĆĄem vlastitom planetu naglaĆĄavajući neke energetske rute koje bi također mogle postojati na Zemlji.

„Fascinantno je moći proučavati planet koji je tako udaljen i pronaći fiziku koja se tamo primjenjuje. Postavlja se pitanje, vrijede li ti procesi i za naơu plavu planetu?,“ zaključila je autorica.

Juno je prva letjelica koja je snimila slike Jupiterovih polova; prethodni sateliti kruĆŸili su oko ekvatorijalne regije planeta, pruĆŸajući pogled na slavnu Crvenu točku planeta. Juno je opremljen s dva sustava kamera, jednim za slike vidljivog svjetla i drugim koji biljeĆŸi toplinske potpise pomoću Jovian Infrared Auroral Mapper (JIRAM).

Siegelman i suradnici analizirali su niz infracrvenih slika koje su zabiljeĆŸile Jupiterovu sjevernu polarnu regiju, a posebno polarni vrtlog. Na osnovu slika, istraĆŸivači su mogli izračunati brzinu i smjer vjetra prateći kretanje oblaka između slika. Tim je zatim interpretirao infracrvene slike u smislu debljine oblaka. Vruća područja odgovaraju tankim oblacima, gdje je moguće vidjeti dublje u Jupiterovu atmosferu. Hladna područja predstavljaju gustu naoblaku koja prekriva Jupiterovu atmosferu.

VaĆŸnost otkrića

Ovi nalazi dali su istraĆŸivačima tragove o energiji sustava. Budući da se Jupiterovi oblaci formiraju kada se diĆŸe topliji, manje gusti zrak, istraĆŸivači su otkrili da zrak koji se brzo diĆŸe unutar oblaka djeluje kao izvor energije koji ‘hrani’ atmosferu do velikih cirkumpolarnih i polarnih ciklona.

Juno je prvi put stigla u jovijanski sustav (jovijanski sustav – zajednički naziv za Jupiter, njegove prstenove i mjesece) 2016. godine, pruĆŸajući znanstvenicima prvi pogled na ove velike polarne ciklone, koji imaju radijus od oko 1000 kilometara. Postoji osam ovih ciklona koji se javljaju na sjevernom polu Jupitera, a pet na njegovom juĆŸnom polu. Ove su oluje prisutne već od prvih snimaka prije pet godina. IstraĆŸivači nisu sigurni kako su nastali ili koliko dugo kruĆŸe, ali sada znaju da je vlaĆŸna konvekcija ono ĆĄto ih odrĆŸava. IstraĆŸivači su prvi put pretpostavili ovaj prijenos energije nakon ĆĄto su promatrali munje u olujama na Jupiteru.

Juno će nastaviti orbitira oko Jupitera do 2025. godine, pruĆŸajući istraĆŸivačima i javnosti nove slike planeta i njegovog opseĆŸnog lunarnog sustava.

Pronađen ultravrući Jupiter s moĆŸda najbrutalnijim atmosferskim uvjetima

PridruĆŸite se raspravi u naĆĄoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

–t.me/kozmoshr

Izvori:

Lia Siegelman et al., „Moist convection drives an upscale energy transfer at Jovian high latitudes,“ Nature Physics (2022).

University of California – San Diego (10. siječnja 2022.), „Ocean physics explain cyclones on Jupiter,“ phys.org (pristup 11. siječnja 2022.)

Pratite Kozmos na Google Vijestima.