Zaista oduzima dah.
Ako Jupiter nije jedno, onda sigurno nije miran. Mogli bismo reći da je Jupiter Divlji zapad našeg Sunčevog sustava. Površina plinskog diva uništena je masivnim olujama i moćnim oblačnim sustavima koji okružuju čitav planet, koji se na nekim mjestima protežu čak i do dubina koje su puno veće od atmosferske udaljenosti između našeg planeta i svemira.
Jupiter nam je toliko stran da se njegove oluje i vrijeme općenito razlikuju od svega što smo ikad vidjeli na Zemlji, što je razlog zašto astronomi nisu uspjeli u potpunosti razumjeti vremenske mehanizme plinskog diva.
Najbolji način da naučimo više o Jupiteru i njegovim snažnim olujama je promatranje, a u tome nam pomažu teleskop Hubble i zvjezdarnica Blizanaca. Nova serija opažanja ponudila je astronomima još jedan dio zagonetke u razumijevanju plinskog diva: nedavno smo dobili osvježavajuće bliske infracrvene i političke slike koje pomažu u otkrivanju nekih Jupiterovih tajni.
https://kozmos.hr/jupiter-jedini-planet-u-nasem-suncevom-sustavu-koji-ne-kruzi-oko-sunca/
Opažanja se sastoje iz dva dijela.
Prvo, promatranja Blizanaca u bliskoj infracrvenoj mreži (NIRI) uspjela su zabilježiti toplinsko zračenje koje je sjajilo kroz masivne guste oblake Jupitera. U kombinaciji s promatranjima s Hubbleovih optičkih slika, astronomi mogu spojiti dvije slike u jednu, naglašavajući tako unutarnje i vanjske aktivnosti plinskog diva.
“Podaci koje smo dobili Blizancima bili su ključnii jer su nam omogućili da redovito istražujemo Jupiterove oblake”, rekao je Michael Wong iz UC Berkeley, koji je vodio istraživački tim.
“Koristili smo vrlo moćnu tehniku koja se naziva ‘sretno snimanje’ “, dodaje Wong.
Kombinirane slike otkrile su jedinstvene podatke. Regije Jupitera koje se u optičkim promatranjima čine tamnim (Hubble) najsvjetlije su u infracrvenom zračenju (Blizanci), što nam govori da ta određena područja imaju malo ili nimalo oblaka, u usporedbi s puno svjetlijim pojasevima.
Slike su dio višegodišnjeg zajedničkog programa promatranja svemirskim teleskopom Hubble i promatranjima Juno.
Jupiterove slike od kojih zastaje dah
Jupiterova slika koja prikazuje cijeli disk plinskog diva u infracrvenoj svjetlosti. Slika je sastavljena iz mozaika od devet zasebnih točaka koje je promatrao IGO
Izvor: International Gemini Observatory/NOIRLab/NSF/AURA, M.H. Wong (UC Berkeley) and Mahdi Zamani. pic.twitter.com/qnIhTc5kgE— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 18, 2021
“To je poput jack-o-lampiona”, otkrio je astronom Michael Wong sa kalifornijskog sveučilišta Berkeley. “Vidite jarku infracrvenu svjetlost koja dolazi iz područja bez oblaka, ali tamo gdje ima oblaka, u infracrvenom prikazu je doista tamno.”
Kao što je objasnio Science Alert, to je uključivalo liniju koja se zavila oko ruba poznate Velike crvene mrlje, gigantskog olujnog sustava koji je aktivan desetljećima i veći je od cijelog planeta. Iako su se slične značajke uočavale i prije u olujama, znanstvenici nisu bili sigurni što je uzrok tome.
Glenn Orton iz NASA-inog laboratorija za mlazni pogon objasnio je da “Promatranje vidljive svjetlosti nije moglo razlikovati tamniji materijal od oblaka i tanji pokrivač oblaka nad Jupiterovom toplom unutrašnjošću, pa je njihova priroda ostala misterij.”
Ali kombinacija promatranja uspjela je razjasniti to pitanje. Usporedbom dva skupa slika, astronomi su primijetili užareni infracrveni luk koji se gotovo spojio s optičkom sjenom, otkrivajući da je obojenost označila pukotinu unutar moćnih oblaka oluje.
Jupiter i njegove masivne oluje
Ove slike Jupiterove velike crvene mrlje napravljene su pomoću podataka prikupljenih svemirskim teleskopom Hubble i međunarodnim zvjezdarnicom Gemini 1. travnja 2018. Izvor: NASA, ESA i M.H. Wong (UC Berkeley). pic.twitter.com/F1rxiaUivn
— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 18, 2021
No, otkriveni su još veći detalji Jupiterovih oblaka kada su znanstvenici kombinirali podatke dobivene od Hubblea i Blizanaca s podacima NASA-inog orbitera Jupiter Juno. Svemirska letjelica obavljala je prelete polova plinskog diva i usput otkrivala radio signale od snažnih udara gromova na Jupiteru.
Prvi prelet otkrio je čak 377 udara groma oko polarnih područja Jupitera. To je različito od onoga što se događa na Zemlji, gdje su udari munja i oluje češće oko ekvatora.
To se objašnjava načinom na koji Sunce komunicira s planetima. I na Jupiteru i na Zemlji ekvator grije Sunce.
Na našem je planetu ovo stvorilo konvekcijske struje koje pokreću tropske grmljavine, dok je na Jupiteru toplina koju generira Sunce puno slabija, što stabilizira gornji sloj atmosfere. Međutim, znanstvenici vjeruju da ova vrućina ne dolazi daleko od ekvatora, što znači da ne doseže Jupiterove polove, zašto ih čini olujnijima.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
