Aktivnost međuzvjezdane tvari pokazala se višom od očekivane.
NASA-ina sonda Voyager 1, koja se trenutačno nalazi daleko izvan granica Sunčevog sustava, nastavlja slati povratne signale na Zemlju. Ovog puta, među poslanim podacima, američki su znanstvenici uspjeli identificirati plazma valove- konstantne šumove međuvjezdanog plina.
Promatrajući podatke letjelice Voyager 1, znanstvenici sa Sveučiliša Cornell i Iowa uspjeli su otkriti slabe i monotone signale uskih frekvencija između solarnih emisija. Znanstvenici signale pripisuju šumovima plazma valova koje su uzrokovale nestabilnosti u međuzvjezdanim plinovima.
Aktivnost međuzvjezdane tvari, navedenih plinova, puno je viša od prethodno očekivane. Još uvijek nije potpuno jasno što uzrokuje ovakvu aktivnost. Kao mogući razlozi navedene su oscilacije u termički pobuđenoj plazmi, ili pak kvazi-termalna buka stvorena od kretanja elektrona u plazmi. Navedeni elektroni tvore električno polje.
Koji god bio razlog ovo šuma, biti će koristan za procjenu distribucije plazma aktivnosti u međuzvjezdanom prostoru, navode znanstvenici.
https://kozmos.hr/nasa-ina-letjelica-vraca-uzorke-asteroida-na-zemlju/
Znanstvenici naglašavaju da svemir nije “prazan” kao što većina smatra, ali je iznimno teško uočiti i na neki način mjeriti tvar u prostoru zbog iznimnog osvjetljenja zvijezda. Postoji mnogo neodgovorenih pitanja o formiranju i procesima unutar ovoe tvari, te bi nam Voyager 1 mogao dati neke odgovore.
Ovi poslani signali su na neki način i povijesni, zato jer su znanstvenici prvi puta u povijesti uspjeli direktno pratiti gustoću međuzvjezdanog prostora, te interakciju sa solarnim vjetrovima. Na sreću, Voyager 1 će nastaviti slati podatke još nekoliko godina.
Ovi podaci mogu također pomoći znanstvenicima prognozirati budućnost “svemirskog vremena” u Sunčevom sustavu. Svi znanstveni instrumenti na Voyager 1 letjelici biti će isključeni 2025. godine, nakon čega će samo podaci o njezinom tehničkom stanju stizati na Zemlju.
Gdje se trenutačno nalazi Voyager 1?
Još tamo 5. rujna 1977. godine sonda Voyager 1 lansirana je sa misijom da bude prva letjelica koja će doseći međuzvjezdani prostor. Iako vijek trajanja misije nije trebao biti duži od 5 godina, sonda još uvijek radi u punom pogonu, te šalje važne podatke i informacije na Zemlju.
Ideja o Voyager sondama nastala je u NASA-i krajem 60-ih. Godine 1976. nastupio je rijedak događaj u Sunčevom sustavu- svakih 177 godina Jupiter, Saturn, Uran i Neptun su na jednoj strani sustava cijele tri godine, tako da su sam Zemlje bili vidljivi u samo malom dijelu noćnog neba.
NASA-ini inženjeri odlučili su iskoristit ovaj fenomen, te su lansirali dvije istraživačke stanice prema plinskim divovima- primamljivim lokacijama gdje sonde mogu izvršiti manevar kod kretanja pomoću gravitacije ovih planeta, te tako uštediti vrijedno gorivo.
U veljači 1998. godine, Voyager 1 nadmašio je sondu Pioneer 10, te postao najdalja umjetno izrađena letjelica.
U prvoj polovici 2012. godine, Voyager 1 dosegao je granice međuzvjezdanog prostora. Senzori letjelice zabilježili su povećanje u razinama galaktičkih zraka za 25 posto, što je značilo da se sonda približava granicama heliosfere.
Lokacija Voyager 1 sonde i Oortov oblak.
Izvor: NASA pic.twitter.com/tMH1judrTa— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 12, 2021
12. rujna 2013. godine NASA je potvrdila da je Voyager 1 otišao izvan heliosfere, te da se sada nalazi u međuzvjezdanom prostoru. No s druge strane, sonda se još uvijek nalazi dosta daleko od Oortovog oblaka, pretpostavljenog sfernog oblaka kometskih jezgri, koji označuje kraj utjecaja Sunčeve gravitacije.
Danas se sonda nalazi gotovo 153 astronomske jedini od Zemlje, što je ekvivalent cca 23 milijarde kilometara. Nastavlja se kretati prema vanjskim rubocima Sunčevog sustava pri brzini od 16.9 kilometara po sekundi.
