Ovi drevni hramovi prethode piramidama — a nitko ne zna što njihovi simboli znače

Vodim vas na putovanje kroz vrijeme, daleko u prošlost, u doba kada piramide još nisu ni postojale, u doba prije nego što su prvi hijeroglifi uopće bili urezani. U ovom članku promatramo drevne hramove. Vrlo, vrlo drevne hramove. Ovi drevni hramovi prethode piramidama, a značenje njihovih urezanih simbola ostaje potpuna misterija.

Dugo prije nego što su egipatski faraoni ostavili svoj trag u hijeroglifima, ljudi u regijama poput jugoistočne Turske i sredozemnog otoka Malte već su urezivali detaljne prikaze u golema kamena svetišta. Ti prikazi obuhvaćaju životinje, nebeske oblike i apstraktne uzorke, ali bez ikakvog poznatog sustava pisanja koji bi ih pratio. Njihova prava svrha i značenje i dalje su nepoznati.

Graditelji ovih hramova nisu ostavili nikakve tekstove, rječnike ni legende. Ono što je ostalo jest kamen — i snažno pitanje: što su te drevne civilizacije pokušavale zabilježiti i zašto su to činile pomoću simbola?

Göbekli Tepe je najstariji poznati ‘hram’ i enigma uklesana u kamen

U suhim brdima jugoistočne Turske nalazi se Göbekli Tepe, nalazište koje je potpuno promijenilo naše razumijevanje prapovijesne kulture. Izgrađen oko 9600. godine prije Krista, stariji je više od 7000 godina od piramida u Gizi. To znači da je Göbekli Tepe izgrađen u vrijeme kada su većina ljudskih društava navodno još uvijek živjela kao nomadski lovci-sakupljači. Ili barem tako glasi službena verzija.

Na lokalitetu se nalaze veliki T-oblikovani kameni stupovi raspoređeni u kružnim formacijama. Mnogi su ukrašeni reljefima životinja poput lisica, strvinara, zmija i divljih svinja, kao i apstraktnim simbolima i motivima nalik sunčevim diskovima. Ti prikazi nisu nasumični ukrasi. Njihov raspored je promišljen, a ponavljanje očito ima značenje.

Jedan od najpoznatijih primjera je stup broj 43, poznat kao “Stijena strvinara”. Na njemu su uklesani ptice, škorpion, kuglasti oblik i drugi elementi raspoređeni tako da podsjećaju na narativnu scenu. Neki znanstvenici smatraju da prikazuje mit, kalendar ili čak zapis kozmičkog događaja. No nijedna od tih teorija nije potvrđena.

Unatoč desetljećima proučavanja, ne postoji poznat prijevod za simbole u drevnim hramovima poput ovog. Ne postoji pismo s kojim bismo ih mogli usporediti, niti kulturni kontinuitet koji bi nam pomogao u dešifriranju značenja. Ostaje samo vizualni jezik izgubljen kroz vrijeme.

Karahan Tepe otkriva nove simbole — i još više pitanja bez odgovora

Otprilike 60 kilometara dalje, drugo nalazište počinje otkrivati nove tragove. Karahan Tepe, koji je dio šire skupine lokaliteta u regiji poznate kao Taş Tepeler, datira iz istog razdoblja kao i Göbekli Tepe i pokazuje slične arhitektonske stilove. Iskopavanja su ozbiljno započela tek u posljednjih nekoliko godina, ali ono što je već otkriveno — iznimno je.

Na Karahan Tepeu arheolozi su pronašli više od 250 kamenih stupova, od kojih su mnogi ukrašeni sličnim životinjskim motivima i geometrijskim uzorcima. U jednoj podzemnoj komori nalazi se niz uklesanih glava i središnji stup koji neki tumače kao simbolički prikaz čovjeka. Tu su i brojni falusoidni stupovi, što upućuje na ritualnu upotrebu povezanu s plodnošću ili ponovnim rađanjem.

Sličnosti između Karahan Tepea i Göbekli Tepea ukazuju na postojanje šireg kulturnog ili religijskog sustava koji se prostirao Plodnim polumjesecom. Mnogi isti simboli pojavljuju se na oba lokaliteta. No, kao i kod Göbeklija, ti simboli postoje izolirano. Možda su to bile svete slike, alati za pripovijedanje, ili rani pokušaji zajedničkog simboličkog jezika. Koja god bila njihova svrha, i dalje nemamo pouzdan način za njihovo čitanje.

Malteški hramovi puni su simbola — ali o njihovom značenju šute

S druge strane Mediterana, otok Malta nudi paralelnu priču. Između 3600. i 2500. godine prije Krista, tamošnje zajednice izgradile su mrežu megalitskih hramova koji i danas slove kao najstarije samostojeće kamene građevine na svijetu. Među njima su Ħaġar Qim, Mnajdra i Tarxien — lokaliteti koji pokazuju napredno planiranje, astronomska poravnanja i prepoznatljiv simbolički jezik uklesan u kamen.

Spirale, figure životinja, uzorci nalik drveću i stilizirani ljudski likovi pojavljuju se kroz cijele strukture. Neki kipovi prikazuju sjedeće ženske figure, koje se često tumače kao božice plodnosti. Drugi simboli mogli bi predstavljati kozmološko znanje ili ritualne prakse povezane s godišnjim dobima.

Ovi drevni hramovi prethode piramidama za više od tisuću godina, ali i dalje postavljaju isto pitanje. Ne postoji nikakav pisani zapis, nikakav “kamen iz Rozete“, niti usmena predaja koja bi preživjela do danas. Simboli su ostali — ali jezik je izgubljen.

Jesu li ovi simboli dio zaboravljenog globalnog sustava komunikacije?

Kada se slični simboli pojavljuju u odvojenim drevnim kulturama, prirodno je zapitati se postoji li među njima veza. Spirale, zmije, sunčevi diskovi i životinje ne pojavljuju se samo u Turskoj i na Malti, već i u prapovijesnoj umjetnosti diljem Europe, Afrike, Azije i Amerike. Je li moguće da je u dalekoj prošlosti postojao zajednički simbolički sustav?

Neki znanstvenici tvrde da su to univerzalne slike koje se spontano javljaju u različitim društvima. Drugi smatraju da odražavaju zajednički mentalni okvir — arhetipove koji izražavaju temeljna ljudska pitanja poput rođenja, smrti, sunca i prirode. Treća teorija sugerira da su to bili rani mnemotehnički sustavi — alati za pamćenje priča, mitova ili sezonskih ciklusa, davno prije nego što je pismo postojalo.

Bez obzira na teoriju, simboli u drevnim hramovima i dalje izmiču tumačenju. Istraživali su ih arheolozi, antropolozi, astronomi i lingvisti — ali konsenzus još uvijek ne postoji.

Zašto su ljudi urezivali simbole u kamen tisućama godina prije izuma pisma?

Sustavi pisma poput klinopisa i hijeroglifa pojavili su se oko 3200. godine prije Krista. Ali tisućama godina prije toga, ljudi su već urezivali simbole u kamen na način koji ukazuje na dugoročnu namjeru. Kamen je bio trajan. Za razliku od izgovorene riječi ili crteža na drvu, uklesani simboli mogli su opstati stoljećima.

Ti su simboli možda korišteni u ceremonijama, kao dio religijskih rituala, ili kao alati za poučavanje. Moguće je da su pričali priče o stvaranju, pratili kretanje nebeskih tijela, ili čuvali kolektivno sjećanje zajednice. Možda su služili i kao vizualni jezik koji su razumjele različite skupine.

Preciznost i pažnja kojom su ti simboli izrađeni, zajedno s njihovim ponavljanjem na udaljenim lokalitetima, upućuju na to da su graditeljima imali duboko značenje. To nisu bili slučajni ukrasi. Bile su to poruke. Urezane duboko u kamen.

Ovi drevni hramovi prethode piramidama — ali njihova poruka i dalje je zaključana u kamenu

Strukture su otkrivene. Simboli su dokumentirani. Ali još uvijek ne znamo što su graditelji ovih drevnih hramova pokušavali reći. Ostavili su iza sebe svijet simbola prepun značenja, a mi još uvijek ne govorimo njihov jezik.

Kako se nastavljaju iskapanja lokaliteta poput Karahan Tepea i kako se sve više koriste tehnologije poput 3D skeniranja i digitalnog mapiranja, možda ćemo se približiti rješenju ove drevne zagonetke. No zasad, simboli u drevnim hramovima ostaju jedno od najdugovječnijih pitanja arheologije.

Za mene, ti lokaliteti podsjećaju da ljudska kultura nije započela pisanjem. Vjerujem da je počela simbolima — i željom da se značenje sačuva. Čak i ako još ne razumijemo njihove riječi, možda ćemo ih uskoro napokon čuti. Možda ćemo, prije nego što mislimo, saznati što su nam naši preci zapravo pokušavali reći.