Mogu li zaleđeni svjetovi skrivati tehnološke tragove davno nestalih civilizacija?

Kad govorimo o potrazi za izvanzemaljskim životom, većina nas pomisli na planete slične Zemlji koji kruže oko udaljenih zvijezda i imaju tekuću vodu na površini. No što ako već desetljećima gledamo u krivom smjeru?

Sve više znanstvenika, uključujući poznatog astrofizičara profesora Avija Loeba, smatra kako ne bismo trebali tražiti samo život, već i tehnopotpise—tragove napredne tehnologije koji ukazuju na postojanje inteligentnih civilizacija. Prema Loebu, najbolja mjesta za takvu potragu možda nisu planeti s uvjetima sličnim Zemljinima, već hladni, smrznuti svjetovi daleko od bilo kakve nastanjive zone.

Ima li života izvan područja pogodnih za vodu?

Znanstvenici često fokusiraju potragu na tzv. nastanjive zone—područja oko zvijezda gdje temperatura omogućuje postojanje tekuće vode na površini planeta. No priroda ne mora slijediti naše pretpostavke. Titan, mjesec Saturna, ima temperaturu od svega -180°C, a ipak se smatra jednim od najzanimljivijih tijela u Sunčevu sustavu. NASA-in Dragonfly, koji bi trebao biti lansiran 2028., istražit će njegova jezera metana u potrazi za potencijalnim oblicima života.

Još hladniji svjetovi, poput ledenih mjeseca ili planeta koji slobodno lutaju među zvijezdama bez matične zvijezde, mogli bi skrivati podzemne oceane. No postoji zanimljiva ideja: ako bi inteligentan život nastao ispod debelog sloja leda, nikada ne bi imao pogled prema nebu. Kako Loeb ističe—bez pogleda prema zvijezdama, bi li ikada razvili ideju o svemirskim putovanjima?

Tehnološki život ne treba ugodne uvjete

Za razliku od bioloških oblika života, strojevima i umjetnoj inteligenciji nije potrebna atmosfera, voda ni sunčeva svjetlost. Oni mogu sletjeti na bilo koju čvrstu površinu, prikupljati resurse i djelovati neovisno. Upravo zato sve je više znanstvenika koji smatraju da najizglednija mjesta za otkrivanje tragova naprednih civilizacija nisu planeti s uvjetima sličnim Zemlji, već oni potpuno neprikladni za život.

Prema Loebu, civilizacije koje su milijunima godina ispred nas mogle su odavno poslati autonomne strojeve diljem galaksije. Ti bi strojevi mogli sletjeti na zaleđene planete, mjeseca bez atmosfere ili čak lutajuće planete—i započeti izgradnju. Njima nije potrebna toplina, ni zrak, ni komunikacija s “bazom”. Dovoljne su im sirovine i zadani cilj.

S obzirom na to da svjetlosti treba desecima tisuća godina da stigne s jednog kraja galaksije na drugi, takvi bi strojevi morali raditi samostalno—kao izviđači ili prethodnica nekadašnjih civilizacija koje možda više ne postoje.

Gdje bismo ih mogli pronaći?

Evo nekoliko vrsta svjetova koje znanstvenici danas sve češće uzimaju u obzir u potrazi za tehnološkim tragovima:

• Slobodno lutajući planeti – Planeti koji ne kruže oko zvijezde, već slobodno plutaju svemirom. Otkriveni su zahvaljujući gravitacijskim učincima koje imaju na pozadinske zvijezde, a čini se da bi ih u galaksiji moglo biti čak više nego zvijezda.

• Ledeni mjeseci – Poput Europe, Encelada ili Titana, ti mjeseci mogu imati podzemne oceane i površine bogate mineralima—idealne za rad strojeva.

• Kameni planeti bez atmosfere – Sustavi poput TRAPPIST-1, s više stjenovitih planeta na malom prostoru, mogli bi biti savršeni ciljevi za slijetanje i izgradnju tehnološke infrastrukture.

Kako prepoznati tragove izvanzemaljske tehnologije?

Tehnopotpisi mogu se manifestirati na razne načine—od neprirodnih energetskih emisija, radio signala, neobičnih struktura na površini planeta pa do znakova rudarenja ili gradnje. To su tragovi koji upućuju na tehnološko djelovanje, iako možda više ne postoji nitko tko ga izvodi.

Ako bismo takav trag ikada pronašli, možda ne bismo odmah znali tko ga je ostavio ni zašto. No kao arheolozi u svemiru, mogli bismo iz ostataka rekonstruirati barem dio priče.

Moguće je da nećemo pronaći aktivne oblike života, već ostatke civilizacija koje su odavno nestale. Možda ćemo naići na artefakte—drevne sonde, građevine ili strojeve koji su preživjeli dugo nakon što su njihovi tvorci nestali.

Ipak, i takvo bi otkriće bilo monumentalno. Pokazalo bi da nismo prvi koji su pokušali istražiti svemir i da možda nismo ni najnapredniji. I kako Loeb objašnjava, možda bismo u tome pronašli i inspiraciju za vlastiti sljedeći korak.

Profesor Avi Loeb opisuje ovu potragu kao pokušaj razumijevanja nečega nepoznatog samo na temelju onoga što je ostalo iza—poput analiziranja sjenki bez da ikada vidimo izvor koji ih je stvorio. Ako ikada pronađemo takav artefakt, možda nam neće samo otkriti tko ga je poslao, već nas potaknuti da i sami postanemo međuzvjezdani putnici.